Zaključivanje na temelju analogije javlja se u svakodnevnom životu i raznim područjima ljudskog djelovanja, pa tako i u pravu. Zaključivanje na temelju analogije u pravu, na prvi pogled, može se svesti na istu formu kao i zaključivanje na temelju analogije uopće-dvije premise i zaključak. No, ono se ipak razlikuje od općeg analogijskog zaključivanja, jer jedna premisa u pravnom zaključivanju mora biti normativna (a ne samo faktična). Analogijsko zaključivanje (uopće i u pravu) izučava se od strane velikog broja autora i s raznih pristupa. Suglasnost postoji samo u pogledu elementarnog oblika analogijskog zaključivanja za koji možemo reći da se zasniva na sličnosti dvaju predmeta (dviju pojava) u nekim osobinama, pa se onda na temelju te sličnosti zaključuje da su ti predmeti (pojave), slični i u nekim drugim osobinama. Što se tiče analogije u pravu, ističemo posebno njezina četiri oblika: zakonska analogija (analogia legis), pravna analogija (analogia iuris), analogia inter legem te analogija koja se koristi u precedentnom pravu. Njima se, osim što se pravne norme tumače, i popunjavaju pravne praznine (s time da popunjavanja pravnih praznina nema u kaznenom pravu). Posebno interesantno i sporno jest kada se to radi na temelju pravnih načela. Ključne riječi: zaključivanje na temelju analogije, sličnost, precedenti, popunjavanje pravnih praznina, pravna načela * Dr. sc. Žaklina Harašić, izvanredna profesorica na Katedri za teoriju prava i države Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu,

Autorice analiziraju neka pitanja pravnog položaja žene po odredbama srednjovjekovnog Skradinskog statuta, ukazujući na rješenja drugih dalmatinskih pravnih sustava, posebno splitskog, trogirskog, zadarskog i šibenskog, što je nužno zbog nedorečenosti statutarne materije. U uvodnom dijelu navode se vrela skradinskog srednjovjekovnog prava, a u središnjem su dijelu obrađena neka pitanja pravnog položaja žene u statusnom, obiteljskom, imovinskom, procesnom i kaznenom pravu. Pravni položaj žene prema statutarnim odredbama Skradinskog statuta upotpunjen je analizom malobrojnih sačuvanih notarskih zapisa. Statutarne odredbe predstavljaju normativnu stranu srednjovjekovnog pravnog sustava dok notarski zapisi daju cjelovitiji uvid u pravni položaj žene u srednjovjekovnom Skradinu.

One of the goals of this work is to point out the efforts of modern studies on the sources of law to reduce the traditional sources of law - material, ethical, formal and cognitive - to formal sources of law. It is argued that the concept of the source of law, which includes the mentioned types and the phenomena they contain, is too broad, and that these phenomena have only the fact that legal norms spring from them. Here, in our opinion, the problem arises as to how to consider the phenomena from which law undoubtedly arises, especially those that fall under the material and ethical types. The problem can be solved by calling material sources legal relations, and ethical sources legal values. In addition, there is another problem that many (formal) sources also have some material and/or ethical characteristics. Likewise, we pointed out the connection between legal sources and arguments, meaning by arguments regulations and what are usually considered arguments (a. a contrario, a. a simile ad simili, a. a fortiori). We proposed a possible list of legal sources, where the main problem is that, in compiling it, it is not possible to apply one (same) criterion.

U prvom (uvodnom) dijelu članka navodi se kako ljudi općenito shvaćaju zdravlje. U drugom dijelu članka polazi se od podjele pravnih izvora na materijalne, formalne, etičke i spoznajne i razmatramo zdravlje kao vrstu etičkih izvora, odnosno kao pravnu vrijednost. Pri tome se zdravlje smatra nespecifičnom pravnom vrijednošću, dakle vrijednošću koja nije svojstvena samo pravu, nego i drugim normativnim porecima – moralu i običajnom pravu. U trećem dijelu članka navode se dva osnovna načina kako možemo zaštititi zdravlje – pomoću službene (konvencionalne) i alternativne (prirodne) medicine. Iznose se argumenti pobornika jedne i druge medicine. Ukratko se opisuju neke najraširenije i/ili najuspješnije metode alternativne medicine. Nadalje, zaštita zdravlja regulirana je brojnim propisima. Navode se propisi ustavnog i zdravstvenog prava, ali i drugih pravnih grana koje u mnogim aspektima štite zdravlje – prehrambenog prava, prava okoliša i kaznenog prava. Ti su propisi formalni izvori navedenih pravnih grana. Četvrti dio članka polazi od toga da postoji nekoliko faktora zdravlja, čijih zahtjeva, ako se držimo, nećemo se ili nećemo se teže razboljeti. To su: prehrana, zrak, tekućina, kretanje i vježbanje, sunce i odmor. U petom dijelu članka provedeno je, metodom ankete, istraživanje na deset ispitanika: drže li se oni, i u kojoj mjeri, zahtjeva faktora zdravlja brinući se tako o svom zdravlju. Šesti dio rada jest zaključak.

Cilj ovog rada jest doći do teorijskopravne spoznjaje instituta negotiorum gestio (poslovodstva bez naloga). Kad bismo pošli od načina koji je prevladavajući u dostupnoj pravnoznanstvenoj literaturi, mogli bismo doći samo do pojedinačne spoznaje negotiorum gestio, npr. do dogmatske ili historijske ili komparativne spoznaje, ali ne i do pravnoteorijske spoznaje. Do pravnoteorijske spoznaje pak možemo doći integralnom primjenom više metoda (zajedno) – dakle, i dogmatske i historijske i komparativne. Zašto primjenom pojedine metode ne možemo doći do spoznaje negotiorum gestio u cjelini, u potpunosti? Zato što svaka od tih metoda promatra negotiorum gestio s određenog aspekta. Dogmatska metoda promatra negotiorum gestio kao pravnu ustanovu konkretnog pozitivnopravnog poretka, npr. rimskog, francuskog, njemačkog. Primjenom historijske metode, negotiorum gestio objasnili bismo pojedinačnim, neponovljivim uzrokom ili bismo ga objasnili nekom drugom pojavom kao svojim neponovljivim, pojedinačnim uzrokom. Komparativnom metodom došli bismo do spoznaje koja opisuje sličnosti i razlike negotiorum gestio u različitim konkretnim pravnim porecima. No, primjenom pojedinih metoda (pojedinačno) ne bismo došli do spoznaje negotiorum gestio u cjelini – što zahtijeva i daje teorijskopravna spoznaja. Potreba za spoznajom cjeline postoji već samim time što svaki od tih načina spoznaje pretpostavlja da se negotiorum gestio pojavljuje u mnoštvu konkretnih pravnih poredaka u više od dvije tisuće godina. Napomenimo da je teorijskopravni pojam negotiorum gestio idealtip (u Weberovom smislu).