Prožimanje makromorfološke i histološke metode analize spaljenih kostiju iz arheološkoga konteksta pruža mogućnost boljega razumijevanja tafonomskih procesa koji mijenjaju osteološki materijal tijekom gorenja i nakon polaganja u zemlju. Također, omogućavaju bolje razumijevanje pogrebnih običaja. Analizirani su spaljeni ostaci ljudi i životinja iz dvadeset jednoga groba rimskodobne nekropole iz Siscije (Sisak, Hrvatska). Samo u dva groba spaljeni ostaci bili su očuvani u urnama, dok su ostali bili položeni u zemlju, u grobnu jamu. Očuvanost koštanih i dentalnih ostataka humanoga i animalnoga podrijetla je vrlo niska. Riječ je o fragmentima čija je duljina iznosila do 10 mm, a masa uzoraka rijetko je prelazila 30 g po osobi. Histološka metoda analize omogućila je preciznije odjeljivanje humanih od animalnih fragmenata kosti i odredbu doživljene starosti u rasponu od pet ili deset godina. Za slabo očuvane uzorke bilo je moguće utvrditi je li riječ o humanome materijalu te odrediti doživljenu starost u relacijama dijete – odrasla osoba. Rezultati analize potvrđuju važnost mikroskopske metode u ispitivanju doživljene starosti humanih i taksonomske pripadnosti životinjskih spaljenih ostataka