<p>The aim of the study was to present the concept on which the School of Medicine at the Catholic University of Croatia (CUC) will be established. The new School will alleviate the shortage of physicians in Croatia and introduce an innovative form of medical education focused on principles of patient-centered care and social accountability. At the same time, the students will acquire all relevant competencies and levels of knowledge, skills and attitudes that are required by current evidence in medical education, European standards and guidelines for quality assurance at higher education institutions. The four pillars of the CUC Medical School are: 1) distributed medical education that involves health institutions outside major medical centers, 2) the concept of transformative learning, 3) teaching and practicing evidence-based medicine, and 4) implementation of quality management principles supported by information technology solutions for effective management of learning, research and practice. The overall aim of the CUC School of Medicine is to educate and train physicians capable of using best available medical evidence to deliver economically sustainable healthcare that can improve equity and health outcomes in the communities they serve, particularly those that are currently underserved.</p><p><strong>Conclusion. </strong>The proposed programme is introducing an original system of modern medical education that insists on developing humanistic aspects of medicine, patient-centred care and social accountability, while maintaining all competencies and knowledge levels that a physician should have according to the current understanding of medical education.</p>

No abstract

U ovom članku bavimo se pitanjem duhovnosti bez Boga razrađenim u filozofiji francuskog filozofa i ateista Andréa Comte‑Sponvillea. Najprije se nameće zahtjev predstaviti autora kao novo ime u hrvatskom teološkom diskursu. Potom se bavimo jednim važnim dijelom njegove filozofije koji se odnosi na duhovnosti bez Boga kakvu obrazlaže unutar svojeg materijalističkog i ateističkog svjetonazora. U njegovoj interpretaciji pitanje je razrađeno na filozofsko‑religijskom području koje zahtijeva i takav pristup. Stoga polazimo od njegova razumijevanja duha unutar naturalističke, materijalističke i imanentističke pozicije, gdje je duh shvaćen proizvodom prirode i njome potpuno objašnjiv. To povlači implikacije shvaćanja duha u okviru determinizma i redukcionizma, gdje je zanijekana sloboda volje. Jednako je i na području duhovnosti, gdje Comte‑Sponville smatra da je duhovnost prirodna kao što je i duh prirodan. Stoga duhovnost bez Boga ne smatra proturječnom, čak štoviše, u svojim duhovnim iskustvima drži da mu je ateizam prednost. Govoreći o svojem mističnom iskustvu, naslanja se na budističku misao gdje pronalazi mogućnost objašnjenja misterija i apsoluta spram svijeta i zbilje. Na tragu tih dvaju pitanja: pitanja duha i duhovnosti bez Boga, ispitat ćemo utemeljenje takve misli i prakse vodeći se njegovom razradom unutar filozofskog diskursa kao i budističke tradicije. Comte‑Sponville nastoji ono duhovno, neizrecivo i otajstveno staviti u središte ljudskog interesa i to je velik doprinos suvremenoj filozofskoj misli. Uspijeva li duhovnost, makar s ateističkim predznakom, opstati bez pozivanja na Boga i religiju, pitanje je koje nas ovdje osobito zaokuplja.