Historical industrial areas are considered as areas of particular importance in terms of their heritage value and cultural significance. They are usually located in city centers and have great potential for economic, cultural and urban development. At the beginning of the 20th century, Osijek was well known as an industrial city, but the globalization had a ripple effect on the industry, leaving industrial sites of Osijek in ruins. Although comprehensive studies have not yet been made, field research into historical industrial areas of Osijek showed that they are mostly abandoned. A literature review showed that there is not even one document that contains locations and basic information on the historical industrial areas that existed in Osijek from 1824–1945. The aim of this paper is to define exact locations of historical industrial areas that existed in Osijek from 1824–1945 and to analyze their current state, their architectural, urban and identity features. The research resulted in a database containing basic information about 59 historical industrial areas in Osijek. An analysis and comparison of the current state of 13 remaining existing historical industrial areas in Osijek is given. The three case studies present detailed analysis, comparison and evaluation of observed historical industrial areas.

Tekst je nastao u prvim danima nakon zagrebačkog potresa kao specifični “repetitorij” konzervatorskih postulata i praktičnih smjernica za postupanje pri procjeni štete i sanaciji oštećenih kulturnih dobara. Razmatraju se različiti pristupi za obnovu pojedinačno zaštićenih spomenika i onih obuhvaćenih samo “zonskom zaštitom”. Sistematizirane su i pojašnjene najčešće konzervatorske dileme koje se javljaju nakon velikih kataklizmi te se ukazuje na deset metodološki nezaobilaznih koraka u situacijama konzervatorskih “dobrih praksi”. S obzirom na akutno stanje oštećenja zagrebačkih povijesnih građevina i trenutačno gotovo isključivi naglasak građevinske struke na konstruktivnoj sanaciji, diskutira se o načelima prihvatljive uporabe zamjenskih konstrukcija i materijala te o ograničenjima u aseizmičkim ojačanjima spomeničkih zgrada. Urbana obnova istaknuta je kao najkompleksniji problemski sloj, no s obzirom na njenu dugoročnost i strategijski format, ovdje se detaljnije ne elaborira.

U hrvatskoj literaturi i zakonskoj regulativi ne postoji jednoznačna definicija maloga povijesnoga grada. Cilj rada jest pridonijeti utvrđivanju značenja toga složenog pojma i uspostaviti popis malih povijesnih gradova Hrvatske. Predložena je višekriterijska analiza koja uključuje upravne, funkcijske, veličinske, konzervatorske, povijesne i strukturno­-morfološke kriterije kao početno istra­živanje teme obnove malih povijesnih gradova Hrvatske.

No abstract

No abstract