SažetakCilj ovog istraživanja bio je ispitati sagorijevanje na poslu (definirano emocionalnom iscrpljenošću, depersonalizacijom i percepcijom smanjenoga osobnog postignuća) i mentalno zdravlje (definirano otpornošću na stres, subjektivnom procjenom zadovoljstva životom i izraženošću općih psihopatoloških smetnji) te usporediti stupnjeve sagorijevanja i mentalno zdravlje kod medicinskog osoblja s različitih odjela. Sudionici su bili 123 medicinske sestre / medicinska tehničara s nepsihijatrijskih i 51 sa psihijatrijskog odjela. Na cijelom uzorku rezultati ukazuju na visok stupanj emocionalne iscrpljenosti te umjerenu depersonalizaciju i osobno postignuće sudionika. Medicinske sestre / medicinski tehničari zadovoljni su životom, u prosjeku umjereno otporni na stres i nemaju izraženijih psihopatoloških odstupanja. Sudionici zaposleni na nepsihijatrijskim odjelima postižu visoke rezultate na skali emocionalne iscrpljenosti i umjerene rezultate na skali osobnog postignuća i depersonalizacije. Sudionici zaposleni na psihijatrijskom odjelu postižu umjerene rezultate na skali emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije i osobnog postignuća. Osoblje s nepsihijatrijskih odjela ima više osobno postignuće i višu razinu emocionalne iscrpljenosti od osoblja sa psihijatrijskog odjela.Nisu utvrđene statistički značajne razlike u sagorijevanju i mentalnom zdravlju s obzirom na partnerski i roditeljski status osoblja na čitavom uzorku. Kod osoblja sa psihijatrijskog odjela dulji radni staž povezan je s višom razinom depersonalizacije i višom razinom općih psihopatoloških simptoma. S druge strane, kod nepsihijatrijskog osoblja dulji radni staž povezan je s višom razinom osobnog postignuća i višom otpornosti na stres. Rezultati pokazuju da između osoblja sa psihijatrijskog i nepsihijatrijskih odjela postoje određene razlike u dimenzijama sagorijevanja i njihovu odnosu s radnim stažem, što je važan nalaz u planiranju intervencija koje bi bile usmjerene na ublažavanje posljedica stresa na radnom mjestu.Ključne riječi: sagorijevanje, otpornost na stres, zadovoljstvo životom, mentalno zdravlje Datum primitka: 01.03.2017.

No abstract

No abstract

The aim of this study was to examine the lifestyle of cardiovascular patients with different diagnoses, as well as the willingness to change lifestyle after hospitalization. These results can significantly influence everyday nursing practice during rehabilitation and education of cardiovascular patients and increase motivation to change risk behavior. The participants of the study were the patients at the Cardiology Department of the Special Hospital for Medical Rehabilitation Krapinske Toplice (N=70). In assessing their lifestyle before the hospitalization most participants agreed with the statements „I was often tense, angry or concerned about the events in the society“ and „I was often tense, angry or worried while following the media“. Rural participants compared to those from urban areas estimated their lifestyle before hospitalization statistically as more risky. Most participants decided to change their lifestyle compared to the habits they had before hospitalization. They mostly agree with the statements related to the decision of reducing cigarette consumption and walking more. Older participants brought significantly less decisions of changing lifestyle after hospitalization. Furthermore, there were no significant differences in the decision to change lifestyle in terms of gender, work activity and professional occupation. Participants with arrhythmia had a statistically significant higher value of lifestyle change compared to those who had myocardial infarction and hypertension. Participants with bypass had a statistically significant higher value of decision to change lifestyle compared to those who were hospitalized because of arrhythmia. These results are useful for identifying groups of patients where nurses need to make additional efforts to encourage motivation to change risky lifestyle.