Apokrif Usnuće Bogorodice u hrvatskoglagoljskoj književnosti (I)

Abstract

Apokrif Usnuće Bogorodice o posljednjim danima i smrti Bogorodice u hrvatskoglagoljskoj književnosti sačuvan je u četirima rukopisima: Pazinskim fragmentima (početak 14. st.), Vinodolskom zborniku (prva polovica 15. st.), Grškovićevu zborniku (16. st.) i Fatevićevu zborniku (1617.). Među njima se Pazinski fragmenti odlikuju po tom što pripadaju najstarijemu sloju hrvatskoglagoljske književnosti i sadrže najstariji oblik hrvatskostaroslavenskoga jezika. Tekst iz Pazinskih fragmenata redigirani je prijepis staroslavenskoga prijevoda grčkoga teksta Pseudo-Ivana apostola i evanđelista, koji pripada tzv. betlehemskoj rukopisnoj predaji apokrifâ. Istraživanje načelā prevođenja i jezična usporedba hrvatskostaroslavenskoga teksta s grčkim tekstom u izdanju C. von Tischendorfa (Codex Ambrosianus A 60 sup., 11. st.) i F. X. Bergera (Codex Monacensis graec. 66, 16. st.; Codex Monacensis graec. 146, 11. st.) na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini pokazuje znatan utjecaj grčkoga jezika na najstariji oblik hrvatskostaroslavenskoga jezika. Usporedba teksta iz Pazinskih fragmenata s tekstovima drugih slavenskih redakcija toga apokrifa – fragmentarno sačuvanim najstarijim tekstom ruske redakcije iz zbornika Zlatostruj (12. st.), najstarijim tekstom srpske redakcije iz Mihanovićeva homilijara (13. st.) i tekstom ruske redakcije iz Zbornika Čudovskoga manastira (14. st.) – u odnosu na grčki izvornik, potvrđuje arhaičnost njegova jezika, vjernost grčkomu izvorniku i jezičnu srodnost s najstarijim slavenskim tekstovima.

Die Welt in der indischen und europäischen Philosophie

“…12 The text in (Diels-Kranz 1996), (Mikecin 2018). 13 The name Tvaṣṭar is attested already in the R̥ ksaṃhitā (it has an even deeper prehistory), both Tvaṣṭar and Viśvakarman in the Vājasaneyi-saṃhitā 31.17 (Puruṣasūkta) in the Yajurveda, Prajāpati is the most common name of God Father or Creator in the Brāhmaṇas, and the name Brahman is often used in that sense in post-Vedic literature.…”

The Beauty of Context and Its Expression in Chinese Language Literature: Based on the Perspective of Semantic Contrastive Analysis

“…Semantic comparative Analysis is an important tool for understanding and interpreting the beauty of mood in literary works [5]. By comparing keywords, phrases, sentence patterns, and other semantic elements in a literary text, the formation mechanism and artistic effect of the mood in the work can be revealed [6][7]. In Chinese language literature, different genres have different expressions and pursuits of the beauty of mood; for example, in the poetry genre, a unique mood is created through hazy imagery, rich symbols, and rhythmic musicality [8][9].…”