Apokrif Usnuće Bogorodice o posljednjim danima i smrti Bogorodice u hrvatskoglagoljskoj književnosti sačuvan je u četirima rukopisima: Pazinskim fragmentima (početak 14. st.), Vinodolskom zborniku (prva polovica 15. st.), Grškovićevu zborniku (16. st.) i Fatevićevu zborniku (1617.). Među njima se Pazinski fragmenti odlikuju po tom što pripadaju najstarijemu sloju hrvatskoglagoljske književnosti i sadrže najstariji oblik hrvatskostaroslavenskoga jezika. Tekst iz Pazinskih fragmenata redigirani je prijepis staroslavenskoga prijevoda grčkoga teksta Pseudo-Ivana apostola i evanđelista, koji pripada tzv. betlehemskoj rukopisnoj predaji apokrifâ. Istraživanje načelā prevođenja i jezična usporedba hrvatskostaroslavenskoga teksta s grčkim tekstom u izdanju C. von Tischendorfa (Codex Ambrosianus A 60 sup., 11. st.) i F. X. Bergera (Codex Monacensis graec. 66, 16. st.; Codex Monacensis graec. 146, 11. st.) na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini pokazuje znatan utjecaj grčkoga jezika na najstariji oblik hrvatskostaroslavenskoga jezika. Usporedba teksta iz Pazinskih fragmenata s tekstovima drugih slavenskih redakcija toga apokrifa – fragmentarno sačuvanim najstarijim tekstom ruske redakcije iz zbornika Zlatostruj (12. st.), najstarijim tekstom srpske redakcije iz Mihanovićeva homilijara (13. st.) i tekstom ruske redakcije iz Zbornika Čudovskoga manastira (14. st.) – u odnosu na grčki izvornik, potvrđuje arhaičnost njegova jezika, vjernost grčkomu izvorniku i jezičnu srodnost s najstarijim slavenskim tekstovima.

Više zbornika neliturgijskih tekstova hrvatske srednjovjekovne književnosti sadrži apokrif o Bogorodičinoj smrti i uznesenju. Dok je u jednima to prijepis prijevodne prerade grčkoga teksta Pseudo-Ivana apostola i evanđelista, koji pripada betlehemskoj predaji apokrifa (Vinodolski zbornik, 15. st. i Grškovićev zbornik, 16. st.), drugi sadrže prijepis prijevodne prerade latinskoga prijevoda grčkoga Pseudo-Melitonova teksta, koji pripada palminoj predaji (Fatevićev zbornik duhovnog štiva, 1617. i latinički zbornik Codex Varia Variorum br. 39, 17. st.). Usporednom jezikoslovnom i tekstološkom analizom najstarijega sačuvanog hrvatskoglagoljskog teksta betlehemske predaje iz Pazinskih fragmenata (14. st.) i Vinodolskoga zbornika u odnosu na grčki izvornik, zatim usporednom analizom teksta iz Vinodolskoga zbornika i njemu srodnoga teksta iz Grškovićeva zbornika te naposljetku usporednom analizom tekstova iz Fatevićeva zbornika i Codex Varia Variorum 39 utvrđuju se osobitosti jezika svih četiriju zborničkih tekstova na svim jezičnim razinama s obzirom na udio staroslavenskih jezičnih elemenata i elemenata narodnoga govornoga jezika. Na primjeru apokrifa o uznesenju Bogorodice u hrvatskoj srednjovjekovnoj glagoljičkoj i latiničkoj književnosti prati se povijesni razvoj jezika od hrvatskostaroslavenskoga preko starijega i mlađega hrvatsko-staroslavenskoga do hrvatskoga narodnoga jezika sa staroslavenskim elementima. Rad donosi i transliterirano izdanje tekstova iz Vinodolskoga zbornika i iz Grškovićeva zbornika.

U slavenskoj srednjovjekovnoj književnosti sačuvan je pored dvaju samostalnih apokrifa o Abrahamu: „Abrahamovo otkrivenje“ („Apocalypsis Abrahae“) i „Abrahamov zavjet“ („Testamentum Abrahae“) također i ciklus apokrifnih pripovijesti o Abrahamu, koji izvorno sadrži šest tekstova: 1. „Pripovijest o pravednom Abrahamu“, 2. „Pripovijest o Melkisedeku“, 3. „Pripovijest o tome kako je Sara poučila Abrahama“, 4. „Pripovijest o Abrahamovu gostoljublju“, 5. „Pripovijest o Izaku“ i 6. „Pripovijest o Abrahamovoj smrti“. U dubrovačkom ćiriličnom zborniku hrvatske redakcije „Libro od mnozijeh razloga“ (1520) nalaze se jedan do drugoga tekstovi dviju pripovijesti toga ciklusa. Prvi tekst pod naslovom „čtenje ōd abrama“ sadrži „Pripovijest o pravednom Abrahamu“, koja govori o Abrahamovu odvraćanju od idolopoklonstva, a drugi tekst pod naslovom „ōd smarti abramove“ sadrži „Pripovijest o Abrahamovoj smrti“, koja govori o Abrahamovu viđenju Božjeg suda dušama. Tekstološka usporedba pripovijesti o pravednom Abrahamu iz „Libra“ s najstarijim sačuvanim slavenskim tekstom apokrifa „Abrahamovo otkrivenje“ – ruskostaroslavenskim tekstom iz „Silvestrova zbornika“ (14. st.), kao i usporedbe „Pripovijesti o Abrahamovoj smrti“ iz „Libra“ s najstarijim sačuvanim slavenskim tekstom apokrifa „Abrahamov zavjet“ – bugarskostaroslavenskim tekstom iz „Sevastjanovljeve zbirke“ (13. st.), te s hrvatskim glagoljičnim tekstovima apokrifa „Abrahamov zavjet“ iz „Oxfordskoga zbornika“ (15. st.), „Petrisova zbornika“ (1468.), „Sienskoga zbornika“ (16. st.), „Tkonskoga zbornika“ (16. st.) i Berčićeve zbirke br. 5 (15. st.), pokazuje kako tekstovi slavenskog ciklusa apokrifnih pripovijesti iz „Libra“ ne pripadaju istoj redakciji. Na temelju usporedbe sa srpskostaroslavenskim tekstovima raške i resavske redakcije – osobito s odgovarajućim tekstovima u zborniku iz manastira Savina (14. st.), u zborniku iz manastira svetog Pavla na Atosu (15. st.) i u „Zborniku svetog Nikole“ (16. st.) – utvrđuje se da ćirilični tekstovi ciklusa apokrifnih pripovijesti o Abrahamu hrvatske i srpske redakcije pripadaju istoj rukopisnoj predaji i da potječu od zajedničke matice te se izlažu posebnosti tih dviju redakcija.

Usamljenost je složen fenomen koji može utjecati na ljude svih dobnih skupina, ali posebno je problematičan kod adolescenata. U današnjem digitalnom dobu mladi se često suočavaju s izazovima koji mogu dovesti do osjećaja izolacije i usamljenosti stoga je sve veći broj mladih ljudi koji se osjećaju kronično usamljenima. Usamljenost je također i složeno stanje koje, ukoliko je dugotrajno, može imati ozbiljne posljedice za mentalno i fizičko zdravlje i opću dobrobit mladih ljudi. Stoga je važno istražiti tu temu kako bismo bolje razumjeli uzroke i posljedice tog sveprisutnog problema i pronašli načine kako ga prevladati. U ovom se radu, uzimajući u obzir relevantnu stručnu literaturu, iznose osnovni faktori koji pridonose usamljenosti kod mladih, rezultati istraživanja stupnja usamljenosti učenika Škole za medicinske sestre Vinogradska te predlažu neka rješenja za stvaranje bolje povezanosti i smanjenje osjećaja usamljenosti kod učenika. Cilj istraživanja usamljenosti nazvanog Ja i drugi je provjeriti stupanj usamljenosti učenika drugih razreda Škole za medicinske sestre Vinogradska, u kojoj domeni učenici osjećaju veću usamljenost te preferiraju li samoću. Samo istraživanje obavljeno je pomoću Google Forms obrasca. Rezultati su pokazali da se kod ispitanika javlja i socijalna i emocionalna usamljenost i to ponajviše usamljenost u ljubavi, no također i to da se od ukupno 81 ispitanika njih 48 (60%) ne osjeća duže vrijeme usamljeno i da se u svrhu ublažavanja toga osjećaja koriste različitim proaktivnim, ali kratkoročnim strategijama. Također, neki učenici ponekad preferiraju samoću, što može biti zaštitni faktor u od štetnih utjecaja same usamljenosti.