Pored stereotipa o gluhima, kao glavni razlozi krivih medicinskih dijagnoza ove skupine pacijenata identificiraju se nerazumijevanje kulturološkog aspekta gluhoće i nepoznavanje adekvatnog načina komuniciranja s njima (Ubido, Huntington i Warburton, 2002). Za komunikaciju i stavove prema gluhima značajna je kvaliteta prethodnog kontakta s gluhim pojedincima (De Laat, Freriksen i Vervloed, 2013), stoga bi pozitivno iskustvo i pozitivan stav učenika koji se školuju za zanimanja u zdravstvu mogli pridonijeti boljem razumijevanju i kvalitetnijoj komunikaciji s gluhim pacijentima u njihovu budućem radu. Svrha istraživanja bila je prikupiti podatke o stavovima učenika zdravstvenih škola prema gluhim i nagluhim vršnjacima te njihovoj integraciji u redovne škole, za što je korišten adaptirani Inventar inkluzije gluhih i nagluhih učenika (Hung, 2005). Prikupljeni su podatci o percipiranoj bliskosti s gluhim i nagluhim učenicima, učestalosti prethodnih dobrovoljnih kontakata s gluhim i nagluhim osobama, percepciji razrednog ozračja povezanog s integracijom gluhih učenika u redovne škole te o tome integriraju li škole gluhe/nagluhe učenike ili ne. U istraživanju je sudjelovalo 328 srednjoškolaca u dobi od 15,5 do 16,5 godina, među kojima je bilo 270 djevojaka i 58 dječaka, iz različitih zdravstvenih programa. Percipirana bliskost s gluhim i nagluhim učenicima relativno je visoka, odnosno stavovi su pozitivni. Djevojke su iskazale višu percipiranu bliskost u odnosu na dječake, ali je razlika, iako statistički značajna, vrlo mala. Nisu dobivene razlike u percipiranoj bliskosti ovisno o tome imaju li škole integrirane gluhe učenike ili ne. Učestalost prethodnog dobrovoljnog kontakta s gluhim/nagluhim vršnjacima unutar razreda povezana je s percepcijom bliskosti s njima. Učenici koji imaju pozitivniju percepciju razrednog ozračja s obzirom na posljedice integracije gluhih vršnjaka na osobni i socijalni život unutar razreda te na razredne aktivnosti iskazali su veću percipiranu bliskost s gluhim učenicima, iako su i te razlike vrlo male. Ključne riječi: učenici zdravstvenih škola, gluhi i nagluhi učenici, zdravstveni djelatnici

Usamljenost je složen fenomen koji može utjecati na ljude svih dobnih skupina, ali posebno je problematičan kod adolescenata. U današnjem digitalnom dobu mladi se često suočavaju s izazovima koji mogu dovesti do osjećaja izolacije i usamljenosti stoga je sve veći broj mladih ljudi koji se osjećaju kronično usamljenima. Usamljenost je također i složeno stanje koje, ukoliko je dugotrajno, može imati ozbiljne posljedice za mentalno i fizičko zdravlje i opću dobrobit mladih ljudi. Stoga je važno istražiti tu temu kako bismo bolje razumjeli uzroke i posljedice tog sveprisutnog problema i pronašli načine kako ga prevladati. U ovom se radu, uzimajući u obzir relevantnu stručnu literaturu, iznose osnovni faktori koji pridonose usamljenosti kod mladih, rezultati istraživanja stupnja usamljenosti učenika Škole za medicinske sestre Vinogradska te predlažu neka rješenja za stvaranje bolje povezanosti i smanjenje osjećaja usamljenosti kod učenika. Cilj istraživanja usamljenosti nazvanog Ja i drugi je provjeriti stupanj usamljenosti učenika drugih razreda Škole za medicinske sestre Vinogradska, u kojoj domeni učenici osjećaju veću usamljenost te preferiraju li samoću. Samo istraživanje obavljeno je pomoću Google Forms obrasca. Rezultati su pokazali da se kod ispitanika javlja i socijalna i emocionalna usamljenost i to ponajviše usamljenost u ljubavi, no također i to da se od ukupno 81 ispitanika njih 48 (60%) ne osjeća duže vrijeme usamljeno i da se u svrhu ublažavanja toga osjećaja koriste različitim proaktivnim, ali kratkoročnim strategijama. Također, neki učenici ponekad preferiraju samoću, što može biti zaštitni faktor u od štetnih utjecaja same usamljenosti.