Apokrif Usnuće Bogorodice u hrvatskoglagoljskoj književnosti (II). Usporedna jezikoslovna i tekstološka analiza zborničkih tekstova

Abstract

Više zbornika neliturgijskih tekstova hrvatske srednjovjekovne književnosti sadrži apokrif o Bogorodičinoj smrti i uznesenju. Dok je u jednima to prijepis prijevodne prerade grčkoga teksta Pseudo-Ivana apostola i evanđelista, koji pripada betlehemskoj predaji apokrifa (Vinodolski zbornik, 15. st. i Grškovićev zbornik, 16. st.), drugi sadrže prijepis prijevodne prerade latinskoga prijevoda grčkoga Pseudo-Melitonova teksta, koji pripada palminoj predaji (Fatevićev zbornik duhovnog štiva, 1617. i latinički zbornik Codex Varia Variorum br. 39, 17. st.). Usporednom jezikoslovnom i tekstološkom analizom najstarijega sačuvanog hrvatskoglagoljskog teksta betlehemske predaje iz Pazinskih fragmenata (14. st.) i Vinodolskoga zbornika u odnosu na grčki izvornik, zatim usporednom analizom teksta iz Vinodolskoga zbornika i njemu srodnoga teksta iz Grškovićeva zbornika te naposljetku usporednom analizom tekstova iz Fatevićeva zbornika i Codex Varia Variorum 39 utvrđuju se osobitosti jezika svih četiriju zborničkih tekstova na svim jezičnim razinama s obzirom na udio staroslavenskih jezičnih elemenata i elemenata narodnoga govornoga jezika. Na primjeru apokrifa o uznesenju Bogorodice u hrvatskoj srednjovjekovnoj glagoljičkoj i latiničkoj književnosti prati se povijesni razvoj jezika od hrvatskostaroslavenskoga preko starijega i mlađega hrvatsko-staroslavenskoga do hrvatskoga narodnoga jezika sa staroslavenskim elementima. Rad donosi i transliterirano izdanje tekstova iz Vinodolskoga zbornika i iz Grškovićeva zbornika.