Bogatstvo i trajnost ljudskih prava u vrelima prava (dokumentima) Međunarodne organizacije rada

Abstract

The founding and launching of the International Labour Organization (ILO) in 1919 continued the centuries-long journey and development of natural rights (“human rights”) and their legal formation of capricious and heterogeneous relations (of all content) in the world. The ILO Constitution has been in force for a hundred years, and under which the General (General) Assembly UN has passed Conventions, Recommendations and other documents on working conditions (in the broadest sense), which by ratification and acceptance have become part of the legal system of States and by legal force above national law. The sources of UN law and other legal and legitimate international and regional organizations, the principles and norms of law created (and still creating) by the ILO form the body of international labor (and social) law. The subject of this paper is a review of the hundred years “treasure” created under the auspices of the ILO on human rights and freedoms, primarily at work (human rights and freedoms at work), and the attitude that no legal norm of positive law should conflict with the principles and rules on human rights and freedoms.

Posebnosti Radnog Odnosa Kazališnih Umjetnika I Kazališnih Radnika Prema Novom Hrvatskom Zakonu O Kazalištima

“…U samoj umjetničkoj izvedbi možemo pronaći sukobljavanja i stapanja pravnih i umjetničkih komponenti, odnosno institucionalne i ugovorne podređenosti umjetnika svome poslodavcu i umjetničke slobode koja je imanentna umjetničkom činu. 17 U ZK-u se zakonodavac odlučio za koncept prema kojemu su zaposleni kazališni umjetnici u javnim kazalištima u radnom odnosu, sukladno općem propisu o radu, koji je korigiran samim odredbama ZK-a kod regulacije određenih instituta. 18 Naime, u čl.…”

Profesionalna orijentacija, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje u pogledu Konvencije o profesionalnoj orijentaciji i stručnom osposobljavanju u razvoju ljudskih resursa Međunarodne organizacije rada

“…Sve preduzete mjere treba da se sprovode bez diskriminacije jednako prema svim licima kako bi se ostvario njihov lični interes, ali i opšti interes društva. 9 Konvencija pod obrazovanjem obuhvata opšte, tehničko i stručno obrazovanje kao i stručno osposobljavanje koje može da bude u okviru formalnog obrazovanja ili van njega. 10 Države treba da proširuju sisteme profesionalne orijentacije, sa stalnim informisanjem o mogućnostima zapošljavnja, kako bi se omugućile kompletne informacije i najšira moguća orijentacija.…”