Clitic Pseudo-Climbing out of Dependent Infinitive Phrases in Serbian

Milićević, Jasmina

doi:10.1353/jsl.2019.0001

Cited by 21 publications

(2 citation statements)

References 9 publications

Supporting

Mentioning

Contrasting

Unclassified

Order By: Relevance

“…A similar point can be made for Serbian. In addition to the ICH Signature properties mentioned in Table 6, there are several other syntactic properties which distinguish the three classes of complements, despite all of them occurring as finite complements (see Progovac 1993aProgovac , 1993bProgovac , 1994Progovac , 1996Stjepanović 2004) The claim that finite clauses do not allow A-dependencies across them has been shown to not be tenable cross-linguistically (see Wurmbrand 2019; Lohninger/Kovač/Wurmbrand 2022 for a summary of cross-clausal A-phenomena in a range of languages, and the consequences these pose for clausehood).…”

Section: Implicational Finiteness Universalmentioning

confidence: 99%

Propositionale Argumente im Sprachvergleich / Propositional Arguments in Cross-Linguistic Research

2023

View full text Add to dashboard Cite

Diese verschiedenen Herangehensweisen, z. T. auch verknüpft mit unterschiedlichen theoretischen Ansätzen werden selten zusammengebracht, sie scheinen aber grundsätzlich einander ergänzen zu können. Während bei der detaillierten Analyse eines Phänomens in einer einzelnen Sprache die Überprüfung der Implikationen für den Sprachvergleich und das Sprachprofil leicht aus dem Blick gerät, steht die Typologie vor der Herausforderung, durch den Vergleich vieler verschiedener Sprachen der Komplexität des Einzelphänomens in den Sprachen ggf. nicht gerecht werden zu können. Ein Desiderat der Forschung insbesondere im Bereich der propositionalen Argumente ist es daher, Wege zu finden, die Variation ausreichend detailliert zu analysieren und darauf aufbauend die Komplexität in der Variation kontrastiv und theoretisch adäquat zu beschreiben, und sie sowohl für die Typologie, Theoriebildung und die vergleichende Grammatikschreibung nutzbar zu machen.

show abstract

Section: Implicational Finiteness Universalmentioning

confidence: 99%

Propositionale Argumente im Sprachvergleich / Propositional Arguments in Cross-Linguistic Research

2023

View full text Add to dashboard Cite

show abstract

“…Pomnim se iščitavanjem vrlo brzo uviđa kako su strani redom formalni, a domaći uglavnom nisu -među potonjima ističu se preskriptivni i analitički 1 (usp. Jonke 1953;Gortan 1956;Pešikan 1959;Babić 1963Babić , 1964aBabić , 1964bAlerić 1964;Brabec 1964;Mulić 1964;Browne 1968Browne , 1974Browne , 2003Browne , 2004Browne , 2014Popović 1979Popović , 2004; Ćavar i Wilder 1994; Wilder i Ćavar 1994; Franks i Progovac 1994; Franks i King 2000; Franks i Peti-Stantić 2006;Franks 2010;Schütze 1994;Mamić 1995;Mišeska-Tomić 1996;Progovac 1996;Radanović-Kocić 1996;Peti-Stantić 2002Ham 2006;Milićević 2007Milićević , 2009Milićević , 2023Bošković 2004;Stjepanović 2004;Aljović 2005;Alexander 2008; Diesing i dr. 2009;Gračanin-Yuksek 2019). Deskriptivni i inferencijski empirijski radovi temeljeni na velikim podatcima, a posvećeni zanaglasnicama koji uzimaju u obzir varijaciju iznimno su rijetki (usp.…”

Section: Uvodunclassified

Akuzativne zamjeničke zanaglasnice ju i je u bosanskome, hrvatskome i srpskome

Kolaković,

Jurkiewicz-Rohrbacher,

Gradischnig

2023

Jezikoslovlje (Online)

View full text Add to dashboard Cite

Empirijska su istraživanja o varijaciji u uporabi zanaglasnica iznimno rijetka. Međutim, pažljiva i kontrastivna analiza bosanskih, hrvatskih i srpskih gramatika i ostalih jezičnih priručnika kao što su npr. jezični savjetnici, upućuje na postojanje određenih razlika u uporabi zanaglasnica ne samo među trima standardima nego i unutar njihovih razgovornih idioma. Ovaj se rad bavi razlikama u uporabi dviju varijanata akuzativne zamjeničke zanaglasnice trećega lica jednine ženskoga roda ju i je. Sudeći prema stanju opisanome u gramatikama, uporaba oblika ju znatno je ograničenija u bosanskome i srpskome nego u hrvatskome standardu (cf. Silić i Pranjković 2007; Mrazović i Vukadinović 2009; Ridjanović 2012; Piper i Klajn 2014). Kako bi se utvrdio stvarni raspon razlika u uporabi spomenutih zanaglasnica, primjeri za analizu crpljeni su ne samo iz tradicionalnih referentnih korpusa s jezičnom građom koja bi trebala odražavati stanje u trima standardima (Santos 1998; Utvić 2011; Čermák i Rosen 2012; Brozović Rončević i dr. 2018) nego i iz {bs, hr, sr}WaC-a, triju golemih mrežnih korpusa (Ljubešić i Klubička 2014) pretraživih s pomoću iznimno funkcionalnoga sučelja NoSketchEngine primjenom morfosintaktičkih oznaka, tj. tagova. Ručno je označeno 3916 primjera s akuzativnim zanaglasnim varijantama ju i je. Istraživanje potvrđuje kako jezični korpusi mogu poslužiti za dobivanje prijeko potrebnih uvida u raspon varijacije ne samo s obzirom na normu triju standarda nego i u stvarnoj svakodnevnoj uporabi, odnosno razgovornim idiomima. S pomoću frekvencije varijantnih oblika i konstrukcija u kojima se rabe utvrđuje se u kojoj se mjeri uzus razlikuje od propisane norme. Uopćeni linearni regresijski model otkriva statistički značajne razlike u uporabi akuzativne zanaglasne varijanate ju među standardnim idiomom hrvatskoga s jedne i standardnim idiomima bosanskoga i srpskoga jezika s druge strane. Osim toga, uočeno je da se razgovorni idiomi bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga jezika značajno razlikuju u uporabi zanaglasne varijante ju. Nadalje, podaci pokazuju da je distribucija zanaglasnice ju značajno drukčija u razgovornim nego u standardnim idiomima analiziranih jezika. I na kraju, na temelju uopćenoga linearnoga regresijskoga modela, pokazano je da za razliku od -(j)e završetka riječi koja prethodi zanaglasnici trećega lica ženskoga roda u akuzativu, -(j)u završetak ima statistički značajan utjecaj na izbor među varijantama ju i je. Točnije govoreći, smanjuje vjerojatnost uporabe zanaglasnice ju.

show abstract