Disocijativni poremećaji mogu se definirati kao raskol u obično cjelovitim funkcijama svijesti, pamćenju, identitetu i opažanju, dakle disocijativni poremećaj karakterizira prekid normalne integracije svijesti. Kada se govori o djeci i adolescentima, najčešći su konverzivni poremećaji kao i poremećaji identiteta koji uključuju značajan diskontinuitet doživljaja selfa uz promjene afekta i ponašanja što se najčešće opaža kao poremećaj pamćenja, koncentracije i privrženosti, što dovodi do značajnog oštećenja u socijalnom, radnom i drugim važnim područjima funkcioniranja. Uzroci se nalaze u traumatskim događajima zlostavljanja, ali i brojnim drugim traumatskim iskustvima, kao što su hospitalizacije, preseljenja, gubitak važnih osoba i sl. Neurobiološka istraživanja traumatizirane djece pokazuju abnormalnosti (funkcijske i strukturne) u razvoju limbičkog sustava, kao i kortikalne promjene. Van der Kolk u svojim istraživanjima navodi da povećana razina emocionalne pobuđenosti dovodi do promjena u hipokampusu koji je odgovoran za neadekvatno evaluiranje senzornih informacija. Važno je naglasiti da djeca normalno pokazuje fantaziju i maštanje u ponašanju što je teškoća u dijagnostičkom procesu u odnosu na patološku disocijaciju. Poseban su problem diferencijalna dijagnoza, kao i komorbidne bolesti. / Dissociative disorders can be defined as disruptions in the usually complete functions of consciousness, memory, identity and perception, therefore characterized by the disruption of normal consciousness integration. When talking about children and adolescents, the most common are conversion disorders as well as identity disorders, which include a significant discontinuity of self-experience with changes in affect and behaviour, most commonly observed as memory disorder, concentration and attachment disorder, leading to significant impairment in social, work and other important areas of functioning. Causes are found in traumatic events of abuse, but also in many other traumatic experiences, such as hospitalization, relocation, loss of important persons, etc. Neurobiological studies of traumatized children show abnormalities (functional and structural) in the development of the lymphatic system as well as cortical changes. In his research, Van der Kolk states that an increased level of emotional upheaval leads to changes in the hippocampus responsible for inadequate evaluation of sensory information. It is important to emphasize that children normally exhibit fantasy and imagination in behaviour, which presents difficulties in the diagnostic process in relation to pathological dissociation. A special problem is differential diagnosis, as well as comorbid diseases.