“…Vožnja biciklom smatra se zdravom (Celis-Morales et al, 2017;European Cyclists' Federation, 2018), a omogućava i održavanje distance uz istovremeno ispunjavanje minimalnih dnevnih potreba za fizičkom aktivnošću (WHO, 2021) prilikom boravka na otvorenom -pod uvjetom da to dostupne površine omogućavaju (Nurse i Dunning, 2020). Za razliku od brojnih negativnih učinaka na urbani način života, pandemija je otkrila i latentnu potražnju za kretanjem biciklom te je utjecala na rast udjela biciklističkog prijevoza u funkcio nalnom kretanju, kao i na poveća-2012; Chen and Chen, 2013;Lamont and Jenkins, 2013;Piket, Eijgelaar and Peeters, 2013;Weed et al, 2014;Gazzola et al, 2018;Soyalp, 2018;Di Giacobe, Di Ludovico and D'Ovidio, 2020;Kaya and Erdoğan, 2020;Lin et al, 2020;Lőrincz, Banász and Csapó, 2020;Volker and Handy, 2021), but omit to include the stakeholders' perspective (unlike, e.g. Pavluković, Nikić and Stankov, 2020;Brščić, Lovrečić and Šugar, 2021), which is a gap this paper seeks to bridge.…”