Izloženost kadmiju neizbježna je zbog njegove sveprisutnosti u okolišu kao prirodne sastavnice Zemljine kore i kao onečišćenja. Kadmij može izazvati toksične učinke u gotovo cijelom organizmu vezanjem za biološke strukture i nakupljanjem u tkivima, poticanjem stvaranja slobodnih radikala, kao i međudjelovanjem s esencijalnim elementima, često u obliku antagonizma. S druge strane, dodatnim unosom esencijalnih elemenata može se utjecati na raspodjelu i štetne učinke kadmija. Selenij je esencijalan mikroelement i antioksidans, a zbog svojstva vezanja za kadmij (kao i živu, arsen i druge toksične elemente) te uloge u detoksifi kaciji, detaljnije se počelo istraživati međudjelovanje kadmija i selenija. U radu je dan pregled dosadašnjih saznanja o toksikokinetici i toksikodinamici kadmija, biokinetici i biodinamici selenija i mehanizmima njihova međudjelovanja proizašlih uglavnom iz istraživanja na životinjama i ograničenu broju istraživanja u ljudima. Različite doze i odnos doza, način i dužina izloženosti kadmiju i seleniju u pokusima na životinjama uzrok su često vrlo oprečnih rezultata istraživanja opisanih u literaturi. Buduća istraživanja međudjelovanja kadmija i selenija treba usmjeriti na osjetljive skupine stanovništva i na istraživanje mehanizama tog međudjelovanja. Doze i izloženost u pokusima na životinjama treba prilagoditi dugotrajnim i niskim razinama izloženosti koje su najčešće u ljudi. Kadmij (Cd) toksičan je metal čije prirodne razine u okolišu već desetljećima povećavaju industrijski i agrokulturni izvori (1). Osim toga, zbog naglog razvoja modernih tehnologija, gdje se Cd upotrebljava u CdSe/CdTe-kombinacijama, primjerice, u proizvodnji fotonaponskih solarnih ćelija i nanomaterijala za biološke aplikacije, možemo, uz dosadašnje razine onečišćenja okoliša kadmijem, u budućnosti očekivati i povišenja tih razina (2). Iz tla Cd se apsorbira u biljke, a prehrambenim lancem dalje prenosi i akumulira u životinjama i čovjeku. Glavni izvor Cd u općoj populaciji je hrana, posebno žitarice (riža i pšenica), povrće, školjke i iznutrice, kao i duhanski dim (3). Utjecaj Cd na zdravlje ljudi ovisi o brojnim čimbenicima, među kojima o spolu, dobi, prehrani, reproduktivnom stanju te nasljeđu (4) i obuhvaća štetne učinke u bubrezima, jetri, plućima, gušterači, spolnim organima uključujući posteljicu, kostima te kardiovaskularnom, imunosnom i hematopoetskom sustavu (5-8). Osim toga, Cd je klasificiran kao kancerogen prve skupine (9). Uvođenjem biomarkera izloženosti i biomarkera učinaka te unapređenjem analitičkih metoda za mjerenje Cd pokazano je da se već u znatnom dijelu odrasle populacije nepušača iz neonečišćenih područja mogu naći razine Cd koje dokazano izazivaju promjene u bubrezima i kostima (1). Stoga bi se izloženost Cd morala smanjiti, ili ako to nije moguće, trebalo bi smanjiti štetne učinke već apsorbiranog Cd primjenom neke učinkovite i neškodljive tvari.S tim ciljem do sada su provedena mnoga istraživanja, i to uglavnom poticanjem vezanja