“…Istraživanje humora ima dugu povijest proučavanja (Dyck & Holtzman, 2013;Damjenić, Vujaković & Čekrlija, 2019), no humor i dalje uvelike zaokuplja pozornost istraživača, za što se razlozi mogu tražiti u univerzalnom utjecaju humora na psihološku dobrobit pojedinaca i društva (Martin et al, 2003), ali i u značenju humora za stvaranje komunikacijskih poruka. Naime, korištenjem humorom u komunikaciji, osim izazivanja iznenađenja i zadovoljstva potrošača (Šliburytė & Klimavičius, 2012), tvrtke su u mogućnosti povećati kreativnost, uvjerljivost i prihvaćanje poruke te uspostaviti lakši i postojaniji odnos s potrošačima (Schiffman, Kanuk & Hansen, 2012). Međutim, literatura koja prepoznaje četiri stila humora (afilijativni, samopomažući, agresivni i samoporažavajući) ukazuje na to da su stilovi humora nedovoljno istraženi, ali važni s obzirom na to da se pojedinci razlikuju i međusobno i prema stilovima humora (Dyck & Holtzman, 2013;Martin et al, 2003).…”