Jezikoslovni nazivi u suvremenim udžbenicima hrvatskoga jezika

Abstract

Od uvođenja predmetnoga kurikula za Hrvatski jezik 2019. godine do danas izrađeni su novi udžbenici hrvatskoga jezika, a cilj ovoga rada bio je istražiti koliko su oni usklađeni u uporabi jezikoslovnoga nazivlja. Dosadašnja su istraživanja naime uputila na neujednačenost i nedosljednost uporabe jezikoslovnoga nazivlja u udžbenicima hrvatskoga jezika koja se, među ostalim, ogleda u brojnim sinonimnim parovima i nizovima, što stvara poteškoće u školskoj praksi. U prvoj fazi istraživanja, koja se prikazuje u ovom radu, analizirani su svi osnovnoškolski udžbenici od petoga do osmoga razreda, pri čem su razmatrani nazivi na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj, leksikološkoj i pravopisnoj razini. Rezultati analize udžbenika uspoređeni su s nazivljem u suvremenim školskim gramatikama i hrvatskim pravopisima te s Nastavnim planom i programom za osnovnu školu iz 2006. i s predmetnim kurikulom za Hrvatski jezik – Kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije iz 2019. Iako na svim razmatranim razinama i u novim udžbenicima ima naziva koji se različito imenuju, ipak se može zaključiti da su suvremeni udžbenici glede uporabe jezikoslovnih naziva u većoj mjeri usklađeni od prijašnjih udžbenika.

Textbook Materials For The Lower Grades Of Elementary School: Do They Conform To The Principles Of Plain Language?/Jasan jezik i pisana udžbenička građa nižih razreda: jesu li usklađeni?

“…Even though the Ordinance on Textbook Standards (2013;2019) clearly states that texts approved and certified for use by the Ministry of Science and Education (MSE) of the Republic of Croatia are appropriate for children regarding their cognitive and language development, and therefore encourage creativity and stimulate the development of critical thinking and metacognition, a series of studies shows the opposite. Unsatisfactory content of the first textbooks in relation to children's language abilities and literacy skills has been the focus of attention since the beginning of the 2000s when the first analyses of primers and characteristics of language to which children are exposed occurred (for example, Cvikić, 2002;Kovačević & Kuvač, 2004;Lenček & Gligora, 2010;Radić et al, 2010), as well comprehensive analyses of particular textbooks (e.g., textbook of Croatian Language; see Nemeth-Jajić, 2007). These studies mainly emphasise the inappropriate choice of words and syntactic structures that surpass a child's semantic knowledge and the possibility of language processing.…”