Od uvođenja predmetnoga kurikula za Hrvatski jezik 2019. godine do danas izrađeni su novi udžbenici hrvatskoga jezika, a cilj ovoga rada bio je istražiti koliko su oni usklađeni u uporabi jezikoslovnoga nazivlja. Dosadašnja su istraživanja naime uputila na neujednačenost i nedosljednost uporabe jezikoslovnoga nazivlja u udžbenicima hrvatskoga jezika koja se, među ostalim, ogleda u brojnim sinonimnim parovima i nizovima, što stvara poteškoće u školskoj praksi. U prvoj fazi istraživanja, koja se prikazuje u ovom radu, analizirani su svi osnovnoškolski udžbenici od petoga do osmoga razreda, pri čem su razmatrani nazivi na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj, leksikološkoj i pravopisnoj razini. Rezultati analize udžbenika uspoređeni su s nazivljem u suvremenim školskim gramatikama i hrvatskim pravopisima te s Nastavnim planom i programom za osnovnu školu iz 2006. i s predmetnim kurikulom za Hrvatski jezik – Kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije iz 2019. Iako na svim razmatranim razinama i u novim udžbenicima ima naziva koji se različito imenuju, ipak se može zaključiti da su suvremeni udžbenici glede uporabe jezikoslovnih naziva u većoj mjeri usklađeni od prijašnjih udžbenika.

U radu se istražuje uporabna norma hrvatskoga jezika u časopisu Nova revija-Vjeri i nauci koji je neprekidno izlazio tijekom dvaju za opstojnost hrvatskoga jezika burnih desetljeća, od 1922. do 1941. godine. Cilj istraživanja bio je steći uvid u jezičnu sliku časopisa kako bi se utvrdilo u kojoj se mjeri u Novoj reviji njeguju jezično-pravopisne značajke hrvatskoga jezika koji je u tom razdoblju bio izložen jakom utjecaju srpskoga jezika. Provedenom analizom obuhvaćeni su slovopis, pravopis, gramatika i leksik s posebnim obzirom na one jezično-pravopisne značajke koje su svojstvene hrvatskomu jeziku i koje su pokazatelji njegove posebnosti. Analiza je potvrdila početnu pretpostavku da se u Novoj reviji njeguju jezično-pravopisne značajke hrvatskoga jezika, ali je uputila i na odstupanja od hrvatske jezično-pravopisne tradicije koja su nastala pod utjecajem srpskoga jezika. Kao i u drugim onodobnim tiskovinama, taj se utjecaj ponajprije očituje na leksičkoj razini, no nije mimoišao ni pravopisnu, gramatičku ni tvorbenu razinu. Ipak, uza sva kolebanja, u promotrenim jezično-pravopisnim obilježjima Nova revija izrazitije njeguje hrvatske posebnosti, što ju svrstava u red onoga dijela novinstva koji je jezično-pravopisnim izborima u navedenome razdoblju potvrđivao hrvatsku orijentaciju.

The language in textbooks should comply with the standard language norm more strictly, which results from the requirement to respect functional and stylistic features of textbook style, which is a substyle of scientific functional style, and from laws and bylaws regulating the requirements and standards for the development of textbooks as teaching resources. Different reasons, however, sometimes lead to different, yet normatively allowed linguistic and spelling solutions, that is, there is a possibility of choice. This paper discusses such, normatively allowed choices, which have been confirmed in contemporary Croatian language textbooks, developed according to the new curriculum since 2019. We tried to determine which certified grammar and spelling choices were confirmed in the textbooks and how much they follow the normative recommendations found in the grammar and spelling manuals published by the Institute of Croatian Language and Linguistics, given that these manuals were approved for school use. Attention is paid to the use of movable/optional vowel (‘navezak’) in the declension of adjectival words (words functioning as adjectives), the use of enclitics ju/je, non-contracted and contracted forms of possessive pronouns and the reflexive-possessive pronoun, the declension of the numbers dva, tri and četiri, the position of enclitics in a sentence, writing the diphthong after a consonant group ending in r (‘pokriveno r’), writing nouns ending in dac, -dak, -tac, -tak, -tka and writing the negative particle ne with the enclitic form of the verb htjeti, Although the analyzed textbooks, as expected, to a large extent include the recommended choices complying with the norm, there are still differences in the consistency of the application of the rules, even within the same textbook, with occasional deviations from the prescribed norm. This points to the need for a more careful design of textbook language layer, especially if considering that the language of textbooks also contributes to the adoption of the standard and the acquisition and development of the student’s linguistic culture.

Łucja Danielewska (1932. – 2004.), poljska književnica i prevoditeljica, u rodnome Poznanju nazivana damom poznanjskoga pjesništva, velik je dio svojega života prožela Hrvatskom. U njezinu prevoditeljskom radu, a prevodila je s bugarskoga, hrvatskoga, latinskoga, mađarskoga, ruskoga i srpskoga jezika, prijevodi s hrvatskoga zauzimaju posebno mjesto. S hrvatskim se jezikom toliko srodila da su i neke njezine pjesme nastale izvorno na hrvatskome jeziku. Prevođenjem s hrvatskoga osobito se intenzivno bavila devedesetih godina prošloga stoljeća, u burno vrijeme stjecanja hrvatske neovisnosti, kada je kao izvrsna poznavateljica hrvatske povijesti i kulture svojim kolegama i studentima na Katedri za slavensku filologiju Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju, ali i poljskoj književnoj i kulturnoj javnosti, tumačila bremenita ratna zbivanja koja su pogodila Hrvatsku i promicala identitetske odrednice hrvatske kulture. Devedesetih nastaju i njezini najznačajniji prijevodi s hrvatskoga na poljski. Tada objavljuje antologiju suvremenoga hrvatskog pjesništva Żywe źródło (1996) i izbor iz pjesništva Vesne Parun Morska róża (1998), a u osvit novoga tisućljeća izlazi i njezin prijevod romana Kratki izlet Ratka Cvetnića. Ovaj se rad bavi tim, ali i drugim prijevodima Łucje Danielewske s hrvatskoga na poljski, koji se u radu razmatraju u svjetlu promicanja hrvatsko-poljskih književnih i kulturnih veza i koji su joj priskrbili više nego vrijedno mjesto spomena kad je riječ o dodirnim točkama Hrvata i Poljaka.

U radu se istražuju osobitosti jezika i stila nedavno objavljenoga romana za mlade Između, koji obrađuje posebno tešku temu suicida, kako bi se utvrdilo kojim se jezično-stilskim sredstvima gradi svijet toga romana i kako se ostvaruje njegova komunikativnost s mladim čitateljem. Kao glavne stilske značajke pritom su izdvojene govornost/razgovornost i intertekstualnost/citatnost. Analiza je pokazala da se mladomu čitatelju roman približava u prvom redu unošenjem elemenata govornosti, primjetno na sintaktičkoj i leksičkoj razini, a u manjoj mjeri i na morfološkoj razini. Postupci ostvarivanja intertekstualnosti odražavaju se na fabulativno-kompozicijskoj razini i u karakterizaciji likova, a njima se prizivaju ne samo glazbeni, književni i filmski uzori s kojima se identificiraju mladi nego i književna baština koja uglavnom ostaje izvan njihova zanimanja. Njoj se pristupa afirmativno, kao dinamičnoj riznici ili otvorenomu kanonu, uspostavljanjem citatnoga dijaloga. Navedene i druge zapažene jezične i stilske značajke čine ovaj suvremeni problemski roman prikladnim štivom za mladu čitateljsku publiku kojoj je namijenjen.