Uvod Promjene načina korištenja zemljišta i zemljišnog pokrova (engl. LULC) rezultat su složenog odnosa između mnoštva prirodnih i društvenih čimbenika (Pijanowski i dr., 2002). Razumijevanje uzroka i posljedica tih promjena postalo je važno jer one utječu na bioraznolikost, dinamiku ugljika, klimu, hidrologiju i život ljudi (Memarian i dr., 2012). Globalni trendovi spomenutih promjena mogu se podijeliti na dvije suprotne kategorije: intenzifikaciju (poljoprivredna ekspanzija, urbanizacija, deforestacija itd.) i ekstenzifikaciju (napuštanje zemljišta, aforestacija itd.) (Díaz i dr., 2011). Polarizacija tih trendova najčešća je na poljoprivrednom zemljištu, najvećem svjetskom staništu. Postoji konsenzus o tome da poljoprivredna intenzifikacija uzrokuje degradaciju zemljišta te smanjuje kvalitetu i kvantitetu usluga koje ekosustavi pružaju čovječanstvu. Međutim, napuštanje ili ekstenzifikacija poljoprivrede ima dvojne posljedice (Rey Benayas i dr., 2007). Negativne posljedice ekstenzifikacije uključuju nestanak tradicionalnih poljoprivrednih djelatnosti, dugoročni gubitak staništa visoke ekološke vrijednosti, povećanu vjerojatnost šumskih požara, invaziju egzotičnih vrsta, nesigurnost hrane (Díaz i dr., 2011), smanjenje bioraznolikosti, gubitak identiteta krajolika itd. (Ruskule i dr., 2012). Neke od pozitivnih posljedica su poboljšana hidrološka regulacija, oporavak tla i sprečavanje erozije, povećanje kvalitete vode, povećana plodnost, biomasa gljiva i aktivnost razlagača te sekvestracija ugljika (Rey Benayas i dr., 2007). Spomenute posljedice nisu jednako relevantne u svim područjima svijeta ili su relevantne u sitnim razmjerima (Rey Benayas i dr., 2007). Danas je bioraznolikost poludivljih poljoprivrednih zemljišta u Europi važna gotovo kao bioraznolikost divljine. Središnji je problem europskih tradicionalnih kulturnih pejzaža njihova nestabilnost, tj. ovisnost o umjerenom ljudskom utjecaju. Ako se zemljište napusti, tradicionalne će pejzaže zamijeniti spontana sekundarna sukcesija. Suprotno, preintenzivan ljudski utjecaj dovest će do transformacije tradicionalnih pejzaža u jednostavnije pejzaže (Plieninger i dr., 2006). Od sredine dvadesetog stoljeća europska su periferna ruralna područja izgubila dosta svoga poludivljega poljoprivrednog zemljišta, a simulacijski su modeli