Zbog napretka tehnologije, a u svrhu zapošljavanja i ostvarivanja prava i obveza iz radnoga odnosa, sve više osobnih podataka radnika postaje dostupno poslodavcima i trećim osobama. Zbog činjenice da navedeno može dovesti do povrede privatnosti u radnome odnosu, u radu se analizira problem ravnoteže između prava radnika na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja s jedne strane te interesa poslodavca da zaštiti svoja prava s druge strane. Posebice se opisuju pravila koja reguliraju zaštitu privatnosti radnika i uvjete koji dopuštaju nadzor radnika na radnome mjestu, kroz stajališta pravne teorije te praksu sudova. U radu se analiziraju situacije u kojima korištenje nadzornih uređaja dovodi do povrede privatnosti radnika i kada se materijali pribavljeni na takav način mogu koristiti kao dokazi u sudskom postupku. Autorice zaključuju kako su poslodavci obvezni primjenjivati pravnu regulativu kojom se štiti privatnost i osobni podaci radnika te ističu nužnost određivanja mjera za neophodan nadzor radnika. Osim toga, ističu kako je potrebno jasno odrediti u kojem je opsegu potreban nadzor radnika te postaviti točno određene kriterije kako bi nadzor bio legitiman i opravdan; sve u svrhu ravnoteže između mjera nadzora u radnome okruženju i privatnog života radnika.