Nominalna konvergencija i dinamika prilagodbe Republike Hrvatske europodručju

Abstract

Da bi uvela euro kao službenu valutu, država kandidatkinja za europodručje mora ispuniti kriterije iz Maastrichta ili kriterije nominalne konvergencije i tako dokazati dostatnu razinu nominalne konvergencije. Kriteriji nominalne konvergencije svojevrsna su zaštita europodručja od rizika makroekonomskih nestabilnosti. Drugim riječima, dostatna razina nominalne konvergencije ukazuje na razinu spremnosti države kandidatkinje za integraciju u monetarni režim europodručja. U ovome radu konkretno je analizirana dinamika prilagodbe Republike Hrvatske procesu pristupanja europodručju. To je u prvom redu obuhvatilo monetarno i fiskalno pozicioniranje države u odnosu na nominalne kriterije. S obzirom na to da je tečaj eura i kune nominalno sidro cjelokupne dosadašnje monetarne politike, a devizne transakcije ključne u kreiranju i povlačenju primarnog novca, u središtu je ovog istraživanja tečaj kune prema euru. Iako se tečaj kune prema euru slobodno formira na deviznom tržištu ovisno o kretanjima ponude i potražnje za devizama, središnja banka uključuje se na devizno tržište kao posljedica jačeg kolebanja tečaja. Da Hrvatska narodna banka vodi politiku tzv. upravljanoga fluktuirajućeg tečaja i da je nominalni tečaj kune prema euru stabilan, pokazao je i model u kojem primjenom višestruke regresijske analize nezavisne varijable koje obilježavaju monetarne i fiskalne uvjete, uopće nemaju utjecaj na tečaj kune prema euru. To je očito bilo i ostaje primarno i isključivo pitanje tečajne politike središnje banke neovisno o interakciji tečaja s drugim varijablama ili ekonomskim i financijskim posljedicama koje donosi takva tečajna politika.