S obzirom na rizike mentalnoga
zdravlja, adolescencija pripada u kritična životna razdoblja, a osim čimbenika iz obiteljskog konteksta,
za mentalno zdravlje od velike su važnosti i oni povezani sa školskim zahtjevima. U ovome radu
analizirani su podaci prikupljani od 141 polaznika zdravstvenih programa
tijekom četiri godine njihova srednjoškolskog obrazovanja. Prikupljani su
podaci o učestalosti negativnih automatskih
misli povezanih sa strahom od neuspjeha i ohrabrujućih automatskih misli za vrijeme učenja u ispitnim razdobljima pri
kraju nastavne godine. Svrha istraživanja bila je provjeriti smjer i doprinos pozitivnih i
negativnih automatskih misli u predviđanju dugoročnih emocionalnih ishoda, odnosno razine emocionalne
uznemirenosti na kraju srednje škole. Osim deskriptivne analize, u
obradi rezultata primijenjena je multipla regresijska analiza. Ovisno o godini
obrazovanja, oko 16 % sudionika za vrijeme učenja ima iznadprosječno učestale negativne automatskih misli,
13 do 18 % pozitivne automatske misli, dok 16 do 18 % sudionika ima iznadprosječnu razinu opće emocionalne uznemirenosti.
Rezultati su pokazali kako u ispitnim razdobljima pri kraju nastavne godine 15
% sudionika ima iznadprosječno povišenu razinu emocionalne
uznemirenosti kroz više godina, pa i na završetku srednje škole. Negativne automatske misli povezane
sa strahom od neuspjeha za vrijeme učenja na kraju drugog i trećeg razreda dobro predviđaju razinu emocionalne
uznemirenosti na kraju srednje škole, što upućuje na važnost negativnih kognitivnih
procjena za dugoročne nepovoljne emocionalne ishode. Prediktivnost
pozitivnih misli u predviđanju dugoročnih emocionalnih ishoda nije potvrđena. Rezultati se komentiraju u
kontekstu Lazarusove teorije stresa i suočavanja te Beckova kognitivnog modela disfunkcionalnog i
neadaptivnog ponašanja.