Polazište hrvatskog prijevoda Putopisa Evlije Čelebija

Putopis Evlije Čelebija kao izvor za poznavanje džamija i drugih islamskih vjerskih građevina u osmanskoj Hrvatskoj 17. stoljeća

“…Reducirani izbor tekstova (ali ne o našim krajevima) potom je objavljen i u Istanbulu 1843., no za nas je prva relevantna objava (5. i 6. knjige) bila ona u madžarskom prijevodu I. Karácsona iz 1904. Istanbulska sukcesivna objava iz 1896.-1938. u konačnici je poslužila kao podloga za bosanski prijevod h. Šabanovića (spaho, 1932;Moačanin, jurin starčević, 2014: 78;Andrić, 2018). 7 Prijevod h. Šabanovića, uz dotjerivanja i dopune, u sarajevu je objavljen u više izdanja: I.…”

“…nom broju džamija u nekim mjestima -za koje je već i preliminarni pregled izvornih tekstova o nekim našim lokalitetima pokazao da su dvojbena mjesta najčešće posljedica prepisivačkih i uredničkih grešaka u ranijim izdanjima. U ovom radu, uz korištenje "klasičnoga" Šabanovićeva prijevoda, uključeni su i neki novi ili korigirani podaci za hrvatske gradove što su uočeni u spomenutom autografu (Moačanin, jurin starčević, 2014), no cjelovite dopune i ispravke bit će moguće tek nakon eventualnoga hrvatskog prijevoda autografa o kojemu se u novije vrijeme razmišlja (Andrić, 2018). Valja napomenuti da je pouzdanost opisa za neke dionice Čelebijeva putovanja našim krajevima topografski već provjerena prema navedenom autografu (Pinjuh, Vlašić, 2018a;Pinjuh, Vlašić, 2018b) te je uz brojne točnije podatke utvrđeno da autograf sadrži i približno 35% više teksta od dosadašnjeg predloška Putopisa (Moačanin, jurin starčević, 2014: 81).…”