SažetakPolimeri i polimerni materijali već su dugi niz godina prisutni u farmaceutskoj industriji, gdje se primjenjuju kao pomoćne tvari za oblikovanje konvencionalnih lijekova ili za izradu ambalaže za lijekove. Međutim sve je veća primjena polimera u naprednim terapijskim sustavima, gdje je oslobađanje djelatne tvari kroz dulje razdoblje kontrolirano najvećim dijelom brzinom degradacije polimera. Poželjno je da polimeri koji se unose u tijelo čo-vjeka budu biorazgradljivi, a to znači da s vremenom potpuno degradiraju na netoksične produkte koji se mogu prirodnim putem izlučiti iz organizma. Također, moraju biti i biokompatibilni, pri čemu u dodiru s organizmom ne izazivaju neželjene nuspojave iako se u tkivu mogu zadržati dulje vrijeme. Tako dizajnirani kompleksni terapijski sustavi u kojima su polimeri funkcionalne djelatne tvari imaju brojne prednosti kao što je jednostavnost i lokaliziranost primjene, produljeno i kontrolirano vrijeme djelovanja lijeka, što znatno smanjuje učestalost primjene. Na taj način smanjena je mogućnost javljanja neželjenih nuspojava, s ciljem poboljšanja kvalitete života pacijenata. Postoje različito dizajnirani sustavi za dostavu lijeka, a njihov pregled te mehanizam djelovanja bit će opisani u sklopu ovog rada zajedno s istaknutom ulogom polimera za svaki pojedini sustav.
Ključne riječiPolimeri, farmaceutski oblici, kontrolirano oslobađanje, hidrogelovi
UvodFarmaceutski proizvodi mogu se podijeliti prema načinu oslobađanja djelatne tvari na farmaceutske oblike s trenutnim oslobađanjem i farmaceutske oblike s kontroliranim/ produljenim oslobađanjem djelatne tvari. Tradicionalni pristup liječenja bolesti podrazumijeva uzimanje klasičnih farmaceutskih oblika oralnim putem kao što su tablete i kapsule na dnevnoj razini. Kod takvih sustava lijek se oslobađa u probavnom sustav u vrlo kratkom i definiranom vremenu te brzo apsorbira i dospijeva u sistemsku cirkulaciju pacijenta. 1,2 Koncentracija djelatne tvari u plazmi kroz određeno vrijeme iz klasičnog farmaceutskog oralnog oblika s trenutnim oslobađanjem nakon dvostruke primjene prikazan je na slici 1. Na slici se mogu primijetiti tri područja. Prvo područje odnosi se na podterapijsku razinu lijeka u krvi pacijenta koja nije dovoljna za bilo kakav terapijski učinak. Zatim slijedi terapijsko područje, gdje je razina lijeka optimalna i zadnje područje u kojem koncentracija lijeka prelazi najvišu sigurnu razinu lijeka u plazmi.3 Iako se klasični farmaceutski oblici s trenutnim oslobađanjem mogu upotrebljavati prilikom liječenja akutnih i kroničnih bolesti, postoji nekoliko ograničenja kao što je potreba za čestim i višestrukim doziranjem te mogućnost razvoja nuspojava s obzirom na to da koncentracija lijeka može prelaziti najvišu sigurnu razinu u krvi. Navedeni nedostatci mogu se prevladati primjenom farmaceutskih oblika s kontroliranim/produljenim oslobađanjem, odnosno farmaceutskih pripravaka gdje je oslobađanje lijeka i njegova apsorpcija te dospijeće u sistemsku cirkulaciju regulirana samim farmaceutskim oblikom. Farmaceutske formula...