Primjena strategija aktivnoga učenja i poučavanja u nastavi prirode i društva

Abstract

Aktivno učenje i korištenje strategija, metoda i postupaka koji ga potiču, temelj su suvremene nastave. Prema prijedlogu Nacionalnog kurikuluma nastavnoga predmeta Priroda i društvo (2016), znanja, vještine i stavovi stečeni u ovome predmetu trebali bi učeniku omogućiti razumijevanje i snalaženje u svijetu oko sebe. To se može postići aktivnim učenjem i poučavanjem, u učionici ili izvan nje. U našem školskom sustavu, unatoč brojnim činjenicama koje upućuju na prednosti aktivnoga učenja i poučavanja, još uvijek prevladava tradicionalna nastava. Ciljevi ovog rada i istraživanja bili su procijeniti u kojoj mjeri učitelji razredne nastave primjenjuju strategije aktivnoga učenja i poučavanja u nastavi Prirode i društva te slažu li se percepcija studenata i tvrdnje učitelja o tome koliko učitelji koriste aktivne oblike učenja i poučavanja. U istraživanju je sudjelovalo 116 učitelja razredne nastave iz dvanaest škola s područja Varaždinske, Krapinsko-zagorske i Koprivničko-križevačke županije i 106 budućih učitelja. Rezultati su pokazali da je najčešće korištena strategija direktnog poučavanja, a najrjeđe strategija aktivnoga učenja uz primjenu suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije. Studenti procjenjuju učestalost korištenja svih strategija aktivnoga učenja i poučavanja rjeđom nego što to procjenjuju sami učitelji. Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu promjene odgojno-obrazovnog sustava, koja treba biti usmjerena k većoj uključenosti aktivnih oblika učenja i poučavanja u nastavi.