Prethodna istraživanja pokazuju da učenici imaju teškoće u razumijevanju evolucije čovjeka zbog zahtjevnosti teme. Cilj rada je bio utvrditi kakvo je znanje hrvatskih i slovenskih osnovnoškolaca te gimnazijalaca o evoluciji čovjeka. Nastojalo se utvrditi postoji li razlika u znanju učenika između dviju država, spolova, vrste škola te dobi učenika. Osim znanja, željelo se utvrditi i postojanje učeničkih miskoncepcija o evoluciji čovjeka. Istraživanje je provedeno 2017. godine u slovenskim i hrvatskim gimnazijama te osnovnim školama. Sudjelovalo je 170 učenika, od čega 100 osnovnoškolaca, te 70 gimnazijalaca iz obiju zemalja. Ukupni prosječni uspjeh na ispitu znanja bio je 64,8 %. Najzastupljeniji točan odgovor učenika odnosio se na nalazište neandertalaca u Hrvatskoj, kod kojeg je 96,4% učenika odabralo Krapinu kao točan odgovor. Rezultati su pokazali da postoje razlike u znanju o evoluciji čovjeka između učenika različitih zemalja, škola i razreda. Slovenski gimnazijalci su pokazali više znanja o evoluciji čovjeka u odnosu na hrvatske (14 statistički značajnih razlika; p < 0,05), dok su hrvatski osnovnoškolci bili uspješniji od slovenskih (16 statističko značajnih razlika; p < 0,05). Hrvatski gimnazijalci pokazali su lošije rezultate na ispitu od slovenskih osnovnoškolaca. Osnovnoškolsko znanje o evoluciji čovjeka se razlikuje od gimnazijskog po učestalosti točnih odgovora. Hrvatski osnovnoškolci su pokazali više znanja o evoluciji čovjeka od hrvatskih gimnazijalaca. Postoje razlike u poznavanju evolucije čovjeka među spolovima, ali nisu statistički značajne. I hrvatski i slovenski učenici imaju slične miskoncepcije povezane s evolucijom čovjeka. Čak 41,5% učenika smatra da su se ljudi razvili iz čimpanzi, a da smo potomci biblijskog Adama i Eve smatra 39,2% učenika. Dobiveni rezultati trebali bi utjecati na promjene u poučavanju sa svrhom postizanja boljih rezultata učenika vezanih uz koncept evolucije čovjeka, a posebice na sprečavanje stvaranja uočenih miskoncepcija.

Rad prikazuje rezultate empirijskog istraživanja vrednovanja kod nastavnika biologije i kemije u osnovnoj i srednjoj školi. Istraživanje se temelji na stajalištima 220 nastavnika iz cijele Hrvatske prikupljenih posebno konstruiranim upitnikom koji se sastoji od otvorenih i zatvorenih pitanja, te skale sudova. Istraživanjem su obuhvaćeni nastavnici koji su završili nastavničke i nenastavničke studije, koji su kasnije polagali psihološko-pedagošku grupu predmeta. Cilj istraživanja bio je utvrditi stavove nastavnika o kvaliteti njihova obrazovanja kojim su stekli kompetencije za vrednovanje učenika. Ispitivani nastavnici smatraju da predmeti potrebni za osposobljavanje nastavnika za rad nisu kvalitetno organizirani i odrađeni, a nezadovoljni su i realiziranim sadržajima i oblikom obrazovanja metodike (frontalni rad). Nastavni plan i program predmeta potrebnih za stjecanje nastavničkih kompetencija nije ispunio njihova očekivanja i stoga većina ispitivanih nastavnika smatra da tijekom studija nisu dobro pripremljeni za stvarne situacije u nastavničkoj praksi. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da nema statistički značajne razlike u nezadovoljstvu stečenim kompetencijama između nastavnika koji su završili nastavničke studije i onih koji su nastavničke kompetencije stekli kroz dodatno pedagoško-psihološko obrazovanje.

Cilj ovog istraživanja je odrediti usvojenost i konceptualno razumijevanje makrokoncepta Razmnožavanje i razvoj organizma među učenicima 7. i 8. razreda osnovnih škola, na temelju učeničkih odgovora na pitanja uz makrokoncept Razmnožavanje i razvoj organizma na Županijskom natjecanju iz biologije 2015. i 2017. godine. Analiza učeničkih odgovora uključivala je specifično kodiranje odgovora i tumačenje biološkog značenja odgovora učenika. Izdvojeni su i objašnjeni problemi koje učenici pokazuju u svojim odgovorima kao i njihove miskoncepcije vezane uz koncept razmnožavanje. Utvrđeno je i opisano postojanje niza problema kod usvojenosti koncepta razmnožavanje te su kao najizraženije uočene miskoncepcije uz ključni koncept životni ciklus stanice i organizma te kod razumijevanja koncepta oplodnje. Utvrđene miskoncepcije ukazuju na nužnu promjenu organizacije nastavnih sadržaja biologije, kao i na potrebu uvođenja novih nastavnih strategija s naglaskom na aktivnost i samostalni rad učenika.

Aktivno učenje i korištenje strategija, metoda i postupaka koji ga potiču, temelj su suvremene nastave. Prema prijedlogu Nacionalnog kurikuluma nastavnoga predmeta Priroda i društvo (2016), znanja, vještine i stavovi stečeni u ovome predmetu trebali bi učeniku omogućiti razumijevanje i snalaženje u svijetu oko sebe. To se može postići aktivnim učenjem i poučavanjem, u učionici ili izvan nje. U našem školskom sustavu, unatoč brojnim činjenicama koje upućuju na prednosti aktivnoga učenja i poučavanja, još uvijek prevladava tradicionalna nastava. Ciljevi ovog rada i istraživanja bili su procijeniti u kojoj mjeri učitelji razredne nastave primjenjuju strategije aktivnoga učenja i poučavanja u nastavi Prirode i društva te slažu li se percepcija studenata i tvrdnje učitelja o tome koliko učitelji koriste aktivne oblike učenja i poučavanja. U istraživanju je sudjelovalo 116 učitelja razredne nastave iz dvanaest škola s područja Varaždinske, Krapinsko-zagorske i Koprivničko-križevačke županije i 106 budućih učitelja. Rezultati su pokazali da je najčešće korištena strategija direktnog poučavanja, a najrjeđe strategija aktivnoga učenja uz primjenu suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije. Studenti procjenjuju učestalost korištenja svih strategija aktivnoga učenja i poučavanja rjeđom nego što to procjenjuju sami učitelji. Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu promjene odgojno-obrazovnog sustava, koja treba biti usmjerena k većoj uključenosti aktivnih oblika učenja i poučavanja u nastavi.