“…Tek posljednja dva desetljeća problem postaje vidljiv u radovima domaćih istraživača. Najčešće se istražuje seksualno nasilje nad ženama (Nikolić-Ristanović, 2010;Babović, 2020;Otašević, 2005;OEBS, 2019); jedan dio radova fokusiran je na analizu seksualnog nasilja nad djecom (Pavlović i Bijvoets, 2016;Petković, Pavlović i Dimitrijević, 2012;Bogavac i dr., 2015), dok su radovi o seksualnom nasilju nad muškarcima prava rijetkost (Đurđević, Đurđević i Lukić, 2022). Seksualno nasilje istraživano je u različitim kontekstima i iz različitih perspektiva -u okviru obitelji (Antović i dr., 2006), osobito obitelji pogođene alkoholizmom (Dostanić i dr., 2021;Dragišić Labaš, 2016), oružanim sukobima (Rokvić, 2017) i zatvorima (Pavlović i Radojković, 2016), medijskom kontekstu (Višnjić, 2012), javnom prijevozu (Tanasković i Račeta, 2007, ističući čimbenike rizika (Đikanović, Jansen i Otašević, 2009), sa stajališta karakteristika i tretmana počinitelja (Lukavac, 2017;Luković i Petrović, 2017), kao i posljedica po žrtvu (Otašević, 2005;Ignjatović, 2011).…”