Socijalna psihologija u Hrvatskoj

Abstract

Socijalna psihologije jedna je od fundamentalnih grana psihologije koja se bavi čovjekom u socijalnom okruženju, ali su njezine spoznaje sastavni dio primijenjenih psihologijskih grana, a obilato se koriste u drugim strukama, poput sociologije, socijalnog rada, odgojnih znanosti, prava, ekonomije, organizacijskog razvoja, upravljanja ljudskim resursima itd. Budući da se život svake osobe, od rođenja do smrti, uvijek odvija u nekom socijalnom kontekstu, razumljivo da su zakonitosti njenog razvoja, privatnog i javnog ponašanja, djelovanja u radnom okruženju ili odnosima s pripadnicima vlastite ili tuđe grupe, dakle onime čime se bavi socijalna psihologija, ugrađene u sve primijenjene grane psihologije. Stoga se socijalna psihologija bavi čovjekovim psihičkim životom i ponašanjem uvijek u odnosu na druge pojedince, grupe ili sustave, a njezine se spoznaje koriste u razvojnoj, zdravstvenoj, edukacijskoj psihologiji, psihologiji rada i drugim primijenjenim granama. Da bi socijalna psihologija mogla doći do spoznaja koja imaju ekološku valjanost i primjenjivost, istraživanja se, osim u laboratoriju, provode u realnim okruženjima kojima se prvenstveno bave pojedine primijenjene grane psihologije. O uključenosti spoznaja i teorija socijalne psihologije u primijenjenim psihologijama svjedoče i prilozi o povijesti razvojne psihologije u ovoj knjizi (Lacković-Grgin), psihologije rada (Šverko), političke psihologije (Šiber) i edukacijske psihologije (više autora). Iz njih je razvidno da su procesi i pitanja kojima se istraživački bavi socijalna psihologija relevantni u tim primijenjenim granama.U definicijama socijalne psihologije poznatih autora nalazimo različite naglaske, ali istu suštinu. Za povijest hrvatske psihologije značajna je Zvonarevićeva definicija (1976):Predmet socijalne psihologije može se, možda, najlakše utvrditi ako socijalnu psihologiju shvatimo kao granu psihologije koja proučava psihološke aspekte socijalnih pojava i socijalne aspekte psiholoških pojava. … Pod "socijalnim" razumijemo ljudsko društvo, a pod "psihološkim" sve individualno-psihološke pojave (psihološki život čovjeka-pojedinca) i sve fenomene kolektivne psihologije (str. 6). D. Ajduković, Socijalna psihologija u Hrvatskoj 2 Radmila Prišlin, socijalna psihologinja svjetskog glasa, diplomirala i doktorirala, te bila zaposlena na Odsjeku za psihologiju od 1977. do 1992, na Katedri za socijalnu psihologiju, danas prorektorica na San Diego State University, bila je urednica European Journal of Social Psychology. diplomirao socijalni rad (1956), radio je u Centru za psihohigijenu, a diplomirao je psihologiju 1962, na zagrebačkom Odsjeku za psihologiju zaposlio se 1964. Prema njegovim riječima, činjenica da je jedini od asistenata imao iskustvo rada u praksi vjerojatno je pridonijelo da bude raspoređen na Katedru za socijalnu psihologiju. U intervjuu se živopisno prisjeća tog iskustva: Kljaić: U početku sam imao puno, puno posla. Uglavnom sam radio nastavu. Cijelu, sve. I predavanja. DČB: A što je Zvonarević radio? Kljaić: Putovao po svijetu i pis...

Psychological research and practice in former Yugoslavia and its successors

“…This has exerted a strong influence on the research orientation of Yugoslav psychologists and the move of psychology outside the laboratory (Čorkalo Biruški, 2004). Contrary to the socialist era when research on social distance was considered controversial, nationalism and national identity emerged as two prevailing psychological topics (Ajduković, 2019). Discussions on the issues of ethnic distance has divided the professional public: one side assumed that pre‐war data showing low distance among Yugoslav nations were the result of giving socially desirable responses in accordance with the official “Brotherhood and Unity” policy.…”

Doživljaj socijalne nepravde: psihosocijalna perspektiva

“…naknadu koju dobivaju za rad. Zvonarević (1985) navodi da jedan od problema predstavlja nedostatak interesa radnika za sudjelovanjem u upravljanju pa je jedan od čestih problema u to vrijeme nedostatak kvoruma na radničkim vijećima. Whitehorn (1976) ispituje neka važna pitanja kao što su: a) je li tvornica kojom upravljaju radnici demokratičnija, b) percipiraju li zaposleni u tvornici kojom upravljaju radnici svoje uvjete povoljnijima u odnosu na drugačije sustave upravljanja, c) povezuje li se radničko samoupravljanje s nižim stupnjem otuđenja te kakav je odnos između aktivne participacije u samoupravnom odlučivanju i otuđenja vezanog uz rad.…”

The Psychosocial Aspect of Large-Scale Crises: Building Resilient Communities

“…Specific type of crises, large-scale crises, are usually sudden, very difficult to predict or completely unpredictable, often cannot be limited in time or in place, have a devastating impact on the wider environment (people, material damage, …), usually require a quick response and need to adapt to new conditions, and most often cannot be resolved by daily routine activities or with the existing resources (Ajduković, Bakić and Ajduković, 2017;Larsson, Hagstorm and Olsson, 2009). What is important to point out in the case of large-scale crises is that the initial crisis is often followed by more accompanying crises.…”

“…What is important to point out in the case of large-scale crises is that the initial crisis is often followed by more accompanying crises. When the security of the current environment is ensured and the basic needs are met (accommodation, food, water, clothing, blankets, protection from the weather…), consequential psychosocial needs of the society come to light, as the most common accompanying needs in the event of large-scale crises (Ajduković et al, 2017;Karić, 2019).…”