Sociološki osvrt na odrednice studentskoga internetskog kupovanja u Hrvatskoj

Abstract

<jats:p>Valorizirajući internetsko kupovanje kao aktualan fenomen koji je zadnjih godina u globalnom porastu, ovim radom se ukazuje na deficit društvenih, napose socioloških, analiza na temu u kontekstu hrvatskog društva. Pregledom literature o profilima internetskih kupaca postavljen je okvir za ispitivanje studentske populacije koja je prepoznata kao predvodnik suvremenih potrošačkih i tehnoloških trendova. Operacionalizacijom viševrsnih forma kapitala uz varijable demografije, tehnoloških resursa i praksi, ispitane su odrednice studentskoga internetskog kupovanja u Hrvatskoj (N= 1094). Izvorni empirijski nalazi prikupljeni metodom ankete pokazuju da studentsko internetsko kupovanje najpouzdanije predviđaju posjedovani tehnološki resursi, tehnološke vještine i interesi na način da su ispitanici opremljeniji novim tehnologijama s izraženijim tehnološkim vještinama i interesom za praćenjem tehnoloških trendova vjerojatniji internetski kupci. Aspekti tehnoloških resursa i praksi udruženi s ekonomskim kapitalom utvrđeni su značajnima i kod razlikovanja studenata koji (ne)kupuju putem interneta, što je podcrtalo višerazinske nejednakosti u perspektivi studentskog internetskog kupovanja. Izražena zabrinutost oko online rizika te tradicionalna (ne)vezanost za fizičku kupovinu ispostavili su se glavnim razlozima neprakticiranja internetskog kupovanja iz perspektive ispitanika, što je razvojnu dinamiku same prakse zaokružilo temama društvene nejednakosti i nepovjerenja.</jats:p>

Tko su mladi volonteri? Uloga vrijednosti i političke participacije u objašnjenju volonterske motivacije

“…iz kojih se onda mogu iščitati i različiti afiniteti mladih po pitanju društvenog angažmana. Također, pregled literature upućuje na zaključak kako su mladi u prosjeku skloniji "izvaninstitucionalnom političkom djelovanju, ali i zauzimanju radikalnijih političkih pozicija" (Ilišin i Radin, 2002.:155), dok angažman kroz rigidnu stranačku hijerarhiju ne vide kao nešto u čemu se mogu prepoznati, što se odražava i u izostanku povjerenja u političke institucije (Gvozdanović, 2014.). Primjerice, percepcija aktivnosti koja uključuje angažman kroz političke stranke i klasične političke sustave mladima je u prosjeku odbojna pa tako u jednom od istraživanja 60 % mladih percipira članstvo u političkoj stranci kao isključivo interesnu aktivnost, gdje nema mjesta javnim interesima (Baketa, Bovan i Matić-Bojić, 2021.).…”