Suvremeno Shvaćanje Djeteta Unutar Institucijskog Konteksta U Hrvatskoj

Abstract

Suvremena shvaćanja djeteta te uviđanje važnosti holističkog pristupa u cilju postizanja njegove maksimalne dobrobiti u području razvoja i učenja potaknula su na promišljanje teoretičare i praktičare. Pod utjecajem Nove paradigme djetinjstva, koja dijete vidi kao kreatora vlastitog odgojno-obrazovnog procesa, te u sinergiji teoretičara i praktičara iz područja odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj nastaje Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2015). Za razliku od tradicionalnog shvaćanja djeteta i djetinjstva, usmjerenog više na produkt učenja negoli na njegov proces, suvremen pristup djetetu uvažava dijete kao kreatora vlastitog odgojno-obrazovnog procesa, uz zadovoljavanje sociopedagoške, prostorne i vremenske dimenzije koje se stalno isprepliću unutar institucijskog konteksta. Razumijevanje suvremenog kurikuluma koje djetetu prilazi na potpuno nov način podrazumijeva zajedničko učenje djece i odraslih u humanističkom i sociokonstruktivističkom okruženju. Odmicanje od tradicionalnog shvaćanja djeteta i djetinjstva, u kojem se na njega gleda kao na prazno platno koje u institucionalnom kontekstu tek treba ispuniti, kao i prihvaćanje suvremenih spoznaja osvijestilo je važnost preispitivanja osobnih pedagogija praktičara. Takođe, potaknulo ih je na cjeloživotno obrazovanje te osvijestilo potrebu razvoja kulture vrtića koja se očituje u kvaliteti odnosa svih odraslih osoba i djece koji su uključeni u odgojno-obrazovni proces.