Teorijski i praktični aspekti izvanrednog preispitivanja zakonitosti pravomoćne presude donesene u upravnom sporu

Abstract

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (i rješenja) donesenih u upravnom sporu u primjeni je više od deset godina. Neki nedostatci ovoga izvanrednog pravnog lijeka nastojali su se otkloniti dvjema zakonskim intervencijama. Međutim, unatoč tomu, ostale su brojne dvojbe u njegovoj primjeni i postupanju, koji se ne mogu otkloniti sudskom praksom. Posvemašnja podnormiranost i lutanja o njegovoj svrsi i cilju, znak su da je de lege ferenda neophodno njegovo novo pravno uređenje. Stoga je svrha ovoga rada u dijelu koji se bavi teorijskom analizom prikazati razvoj zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i aktualno pravno uređenje, s naglaskom na njegovim pojedinim, osobito važnim obilježjima – aktivnoj legitimaciji za podnošenje, odlukama koje se njime mogu pobijati, razlozima za izjavljivanje i konačno te postupanjem u povodu zahtjeva. U dijelu koji se bavi praktičnim aspektima zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske presude, prikazani su odnos zahtjeva i ocjene zakonitosti općih akata i aktualni statistički podatci te su analizirane pojedine odluke u kojima je Vrhovni sud RH odlučivao o zahtjevu.