Izgledno je da će desetljećima očekivana reforma hrvatskog izvanparničnog prava konačno rezultirati zakonskim tekstom. Naime, na stranicama e-savjetovanje objavljen je Nacrt prijedloga Zakona o izvanparničnom postupku, kojim se prvi put u Hrvatskoj samostalno uređuje izvanparnični postupak. Stoga je svrha ovoga rada prezentirati neka izabrana pitanja općeg i posebnog dijela Nacrta. U dijelu koji se odnosi na opći dio Nacrta prikazat će se pitanje sadržaja i područja njegove primjene, pitanje supsidijarne (odgovarajuće) primjene odredaba zakona koji uređuju parnični postupak te pitanje statusa javnoga bilježnika u izvanparničnom postupku. Uz to prezentirat će se i (krnji) sadržaj posebnog dijela, usporediti ga sa sadržajem posebnih dijelova odabranih komparativnih sustava te analizirati pravne posljedice koje će imati izostalo uređenje stvarnopravnih izvanparničnih postupaka – uređenja međa, razvrgnuća suvlasništva i nužnih prolaza.

Prilog I obuhvaća 66 akata koji se odnose na različita područja sudjelovanja potrošačarazličite vrste prometa, pružanja različitih financijskih usluga, pravila o sigurnosti hrane, elektroničkoj komunikaciji, medicinskim proizvodima itd.

The COVID-19 pandemic has undoubtedly brought and has still been bringing a number of changes to national legal regimes concerning civil disputes. In addition to the tremendous increase in the number of civil disputes, there are also specific legal areas in which these disputes arise as a result of the COVID-19 pandemic. The most common civil disputes arising from such circumstances concern employment relationships, cancelled travel arrangements, delays in fulfilling contractual obligations, but also compensation for damage caused by the COVID-19 infection. Various frameworks in which infection with COVID-19 can occur, such as organized trips, visits to restaurants, large events, but also visits to hospitals due to medical treatment require an attempt to respond on issues of potential claims for compensation for damage resulting from failure to act. However, the focus of our attention is on cases of compensation for damage suffered due to corona virus infection. In addition, it is interesting and challenging to focus on a group action (ger. Sammelklage) lawsuit for COVID-19 infection in the Austrian ski resort of Ischgl.

Reformom hrvatskog parničnog procesnog prava provedenom 2019, kao novi procesnopravni institut, uveden je ogledni postupak radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava. Zakonske odredbe o oglednom postupku primjenjivat će se na slične sporove koji su pokrenuti ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih ovisi o istom pravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Nasuprot tome, u Srbiji je još 2004. uveden postupak za rješavanje spornog pravnog pitanja, koji je nedavnim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog kasacionog suda o ništavosti ugovorne odredbe o kreditu indeksiranom u švicarskom franku izazvao veliki interes javnosti. S obzirom da između oglednog postupka i postupka za rješavanje spornog pravnog pitanja, kao dvaju procesnopravnih instituta sa sličnim ciljem, postoje određene sličnosti i razlike, zadaća ovoga rada bila bi da prikaže navedene institute i ocijeniti njihovu primjenjivost u praksi. Ključne riječi: ogledni postupak, postupak za rješavanje spornog pravnog pitanja, jedinstvena primjena prava, presedan, vezujući učinak odluka OGLEDNI POSTUPAK Ogledni postupak velika je novina kojom se u parničnom postupku nastoji ostvariti više različitih ciljeva. Jedan od njih usmjeren je na ubrzanje postupanja Dr Aleksandra Maganić, izvanredna profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (i rješenja) donesenih u upravnom sporu u primjeni je više od deset godina. Neki nedostatci ovoga izvanrednog pravnog lijeka nastojali su se otkloniti dvjema zakonskim intervencijama. Međutim, unatoč tomu, ostale su brojne dvojbe u njegovoj primjeni i postupanju, koji se ne mogu otkloniti sudskom praksom. Posvemašnja podnormiranost i lutanja o njegovoj svrsi i cilju, znak su da je de lege ferenda neophodno njegovo novo pravno uređenje. Stoga je svrha ovoga rada u dijelu koji se bavi teorijskom analizom prikazati razvoj zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i aktualno pravno uređenje, s naglaskom na njegovim pojedinim, osobito važnim obilježjima – aktivnoj legitimaciji za podnošenje, odlukama koje se njime mogu pobijati, razlozima za izjavljivanje i konačno te postupanjem u povodu zahtjeva. U dijelu koji se bavi praktičnim aspektima zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske presude, prikazani su odnos zahtjeva i ocjene zakonitosti općih akata i aktualni statistički podatci te su analizirane pojedine odluke u kojima je Vrhovni sud RH odlučivao o zahtjevu.