Therapy dog in the rehabilitation of children with disabilities – opinions and expectations of parents and professionals

Abstract

Cilj: Cilj je ovoga istraživanja ispitati mišljenja i očekivanja roditelja i stručnih osoba koje sudjeluju u rehabilitaciji djece o primjeni terapijskog psa u rehabilitaciji djece s teškoćama u razvoju, o utjecaju na motiviranost, psihički, socijalni i motorički razvojni aspekt. Ispitanici i metode: Istraživanje je obuhvatilo 133 ispitanika podijeljena u dvije skupine: skupina roditelja djece s teškoćama u razvoju (n = 53) i skupina stručnjaka koji sudjeluju u procesu rehabilitacije djece s teškoćama u razvoju (n = 80). Anketni upitnici izrađeni su u elektroničkom obliku, na internetskoj online platformi i sadržavali su tvrdnje na koje su ispitanici odgovarali pomoću Likertove ljestvice (1 – u potpunosti se ne slažem; 5 – u potpunosti se slažem). Rezultati: Roditelji (x = 4,64 ± sd = 0,71), kao i stručnjaci (x = 4,75 ± sd = 0,70), slažu se da terapijski pas može pomoći motivirati dijete u rehabilitaciji. Ispitanici smatraju da bi terapijski pas mogao pomoći i utjecati u više razvojnih aspekata kod djece s teškoćama u razvoju: na psihički razvoj djeteta (roditelji x = 4,7 ± sd = 0,57; stručnjaci x = 4,7 ± sd = 0,72), na razvoj socijalnih vještina (roditelji x = 4,58 ± sd = 0,63; stručnjaci x = 4,67 ± sd = 0,74) te na razvoj motoričkih vještina (roditelji x = 4,45 ± sd = 0,82; stručnjaci x = 4,7 ± sd = 0,7). Roditelji djece s teškoćama u razvoju (x = 4,89 ± sd = 0,37), kao i stručnjaci (x = 4,79 ± sd = 0,61), smatraju da je poželjno razvijati i širiti terapijski pristup sa psom. Zaključak: Iz svega se može zaključiti kako u Republici Hrvatskoj roditelji djece s teškoćama u razvoju, jednako kao i stručnjaci, imaju pozitivno mišljenje i optimistično orijentirana očekivanja prema uvođenju terapijskog psa u rehabilitaciju.