No abstract

Squamous cell carcinoma in mature cystic teratoma is a rare pathologic event and in most cases it is an accidental pathohistological finding.

Introduction. Spigelian hernia is a type of lateral ventral hernia, localized between the rectus abdominis muscle and the semilunar line. Current literary data indicate that the prevalence of Spigelian hernia is 1-2% of all hernias of the abdominal wall. Patients are most commonly asymptomatic. Case outline. We present a 63-year-old male patient, who was admitted to our hospital as an emergency case due to lower abdominal pain. Upon hospital admission, radiological diagnostics, and a physical examination, the presence of a Spigelian hernia was verified, which, at the moment of the examination, was incarcerated. It was established that surgical treatment was indicated. We performed laparoscopic intraperitoneal onlay mesh plastic in the standard way. The patient was discharged from hospital on the following day with normal values of vital and laboratory parameters. Conclusion. The Spigelian hernia, although first described many years ago, remains a diagnostic challenge, which is why its occurrence requires a multidisciplinary approach for the purpose of establishing a timely and accurate diagnosis. Within the surgical treatment of this state, there are several surgical techniques, and special focus is placed on the minimally invasive surgical approach. Also, within the minimally invasive surgical approach, there are several operating techniques.

No abstract

Uvod: Trauma predstavlja vodeaei uzrok smrti u popilaciji u uzrastu od 1 do 44 godine. Preporuke koje se odnose na prehospitalno zbrinjavanje traumatizovanih pacijenata istièu znaèaj što bržeg transporta u referntni trauma centar, gde aee se pacijent adekvatno i definitivno zbrinuti. Cilj: Cilj ove studije je bio da se na osnovu karakteristika traumatizovanih pacijenata i mera leèenja preduzetih pre prijema u Urgentni centar Klinièkog centra Vojvodine (KCV) identifikuju faktori udruženi sa mortalitetom kako bi se unapredilo leèenje tih bolesnika i ukazalo na eventualne mere koje mogu doprineti boljem ishodu leèenja. Materijal i metode: U studiju je bilo ukljuèeno 209 traumatizovanih pacijenata èije je leèenje nakon inicijalne resuscitacije nastavljeno u jedinici intenzivnog leèenja Urgentnog centra Klinièkog centra Vojvodine. Podaci su analizirani retrospektivno. Za statistièku obradu podataka korišaeen je SPSS 20, 0 softver. Kategorijalne varijable su analizirane pomoaeu Hikvadrat testa, dok su nekategorijalne varijable analizirane Man-Vitnijevim testom. Rezultati su oznaèeni kao statistièki znaèajni ukoliko je p<0,05. Rezultati: Bolesnici koji su imali nepovoljan ishod leèenja su statistièki znaèajno bili stariji u odnosu na bolesnike èiji je ishod leèenja bio povoljan (49,4±18,5 vs. 63±14,7, p<0,05). Pacijenti koji su imali znake hemoragijskog šoka, respiratorne insuficijencije, GCS ³£8 su statistièki znaèajno imali gori ishod leèenja (p<0,05). Pacijenti koji su imali obezbeðen disajni put pre prijema u Urgentni centar KCV su statistièki znaèajno imali bolji ishod, dok se ispitivani pacijenti nisu razlikovali u smislu ishoda leèenja u odnosu na to da li su pre prijema u Urentni centar imali obezbeðen venski put (p<0,05). Pacijenti primljeni u Urgentni centar iz regionalnih ustanova su statistièki znaèajno u veaeem procentu imali obezbeðen disajni i venski put u odnosu na pacijente inicijalno zbrinute od strane službe hitne pomoaei (p<0,05). Zakljuèak: Iako još uvek ne postoje dovoljni dokazi o znaèaju obezbeðivanja disajnog i venskog puta pre prijema bolesnika u referentni trauma centar, naši rezultati ukazuju na ben e fit sprovoðenja ovih mera ukoliko se oèekuje duži trans port do refernentog trauma centra i ukoliko je medicinsko osoblje adekvatno osposobljeno za izvoðenje ovih procedura.