Accession of the Republic of Croatia to the EU has prompted numerous legal reforms and amendments. One of them was a major administrative court reform the main result of which was the new Administrative Disputes Act adopted in 2010 and coming into force 2012. One of the issues it regulates is the judicial control in general, and together with Foreigners Act from 2011 defines control of administrative acts and measures regarding unlawful residence of foreigners in Croatia, which is the subject of the analysis in this paper. The paper is divided in three main parts. Basic features of migrations and its consequences on European and domestic regulation are explained in the first part of the paper. Second part of the paper is focused on the procedural aspect of migrations, namely on the unlawful residence of foreigners from the perspective of the administrative courts. The final part of the paper draws certain conclusions based on the preceding analysis. The main focus of the paper is an analysis of the specificities of administrative courts' control, such as the shortness of deadlines, oral hearings as an exception, particularities of the engagement of the parties before the court, etc. Paper elaborates in detail the normative arrangement of unlawful residence in Croatia and differences between Foreigners Act and Administrative Disputes Act through analysis of the relevant domestic and European regulative framework and case law. With this, the paper hopes to contribute in solving at least some of the numerous legal problems associated with the current migrant and refugee crisis from the perspective of the European and Croatian administrative law.

Cilj je rada povijesnopravnom metodom i normativnom analizom propisa koji su bili na snazi od 1874. do 1991. ispitati ulogu i značenje instituta žalbe u upravnom sporu u Hrvatskoj. Uz mogućnost izjavljivanja žalbe vezuje se i pitanje organizacije tijela koja su vodila upravne sporove. Stoga su prikazane organizacija i struktura sudstva nadležnog za vođenje upravnih sporova. Osobit se naglasak stavlja na povijesna razdoblja u razvoju upravnog spora u kojem je postojala mogućnost izjavljivanja žalbe. Normativna je analiza usmjerena na žalbeni postupak, dopuštenost odnosno ograničenja izjavljivanja žalbe te posebice na ovlasti nadležnih sudova pri odlučivanju o žalbi. Svrha je rada uputiti na izvorišne osnove pravnog normiranja žalbe u upravnom sporu te iznijeti specifičnosti i iznimke utvrđene u povijesnom razvoju, a koje mogu poslužiti kao smjernice za daljnji razvoj i povećanje učinkovitosti žalbenog odlučivanja na Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske

Digitalna javna uprava kao koncept djelovanja javne uprave i dio središnjeg servisa građana, treba dovesti do bržeg, učinkovitijeg i odgovornijeg pristupa uslugama. U Republici Hrvatskoj digitalizacija javne uprave provodi se već niz godina, odnosno od 2014. kada je s radom započeo sustav e-Građani kojim je do danas digitalizirano više od 100 usluga. Ključni preduvjet digitalizacije javne uprave jest odgovarajući zakonodavni okvir na nacionalnoj te na razini Europske unije. Premda Zakon o općem upravnom postupku iz 2010. sadrži niz odredbi koje omogućavaju uspostavu tzv. elektroničke javne uprave, njegove prve izmjene i dopune iz 2021. otvorile su put ka daljnjoj digitalizaciji javne uprave. Poseban osvrt autori pridaju digitalizaciji unutar sustava socijalne skrbi, s obzirom na to da se njime naglašava važnost zaštite najranjivijih društvenih skupina. Kako bi uz normativnu analizu ukazali i na stvarnu funkcionalnost digitalizirane javne uprave, autori analiziraju dvije grupe statističkih podataka. Tako predstavljaju statističke podatke o broju korisnika sustava e-Građani, kao i broj korisnika digitaliziranog sustava socijalne skrbi. Poseban je naglasak na provedenoj analizi službenih mrežnih stranica centara za socijalnu skrb u Republici Hrvatskoj te na dostupnosti izjava o digitalnoj pristupačnosti, odnosno pristupačnosti službenih mrežnih stranica. Ti pokazatelji ukazuju na daljnje izazove digitalizacije javne uprave te važnosti razvijanja inkluzivnog pristupa.

The result of expanding jurisdiction of the European Union (hereinafter: EU) is not only the increase in number of sectors in which special administrative procedures are enforced, but also the increase in number of corresponding bodies and agencies. The current state is characterised by lack of coordination and uniformity and absence of codified procedural rules which makes it difficult for the EU citizens to easily and completely understand their administrative rights and contributes to deterioration of their legal protection. This is not in accordance with the Charter of Fundamental Rights of the European Union (hereinafter: Charter), which guarantees its citizens the right to good administration (Article 41). The authors deem that the standardization of the sectoral administrative rules would lead to simplification and rationalisation of the administrative procedures. European Administrative Law is developed through the practice of the Court of Justice of the EU (hereinafter: CJEU) that has formulated a series of general administrative principles to be followed in order for administrative procedures to maintain their legitimacy. Nevertheless, the legislator is considered to be the one who determines clear procedural rules, thus contributing to legal safety and predictability. Discussing the need for codification of the Law on Administrative Procedure of the European Union (hereinafter: EU APA) has thus become even more relevant. However, the question that constantly arises is whether the regulation on common administrative procedure is necessary in the EU legislation and if so to what extent. The necessity to regulate the minimum of common procedural standards and principles of good Ana ĐANIĆ ĈEKO, Tunjica PETRAŠEVIĆ

Sukob interesa može se pojmovno tumačiti s nekoliko aspekata, međutim sve definicijske opcije nose isti temelj koji se ogleda u nametanju osobnog interesa dužnosnika nad javnim. Sukob interesa uzročno-posljedično dovodi do korupcije. U radu se stoga ukratko ističu rezultati istraživanja iskazanih u izvješćima Europske komisije i Transparency Internationala kako bi se dobio prikaz percepcije o postojanju navedene pojave među dužnosnicima. Nadalje, upravo radi suzbijanja i prevencije nastanka sukoba interesa i korupcije, u Republici Hrvatskoj osnovano je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa (dalje u tekstu: Povjerenstvo). U radu se prikazuju pravni položaj, sastav, izbor i nadležnosti te se time omogućava uvid u svrhu postojanja toga javnopravnog i preventivnog antikorupcijskog tijela. Isto tako, u radu se analiziraju odabrane vrste akata koje Povjerenstvo donosi s praktičnim primjerima. Naposljetku, grafički se prikazuju rezultati anketnog istraživanja članova Povjerenstva te zaposlenika Ureda Povjerenstva koje je provedeno za potrebe ovoga rada radi usporedbe njihove percepcije nužnih zakonskih promjena s onima koje su učinjene donošenjem novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa u prosincu 2021. Teorijskim postavkama, normativnom analizom odabranih zakonskih tekstova te anketnim istraživanjem svrha je ovog rada upozoriti na problematiku sukoba interesa i korupcije među dužnosnicima te na ulogu Povjerenstva u njihovoj prevenciji i suzbijanju kao i na utjecaj novih zakonskih odredbi na prevenciju sukoba interesa u praksi.