U radu se obrađuje problem definiranja i sadržaja instituta antihreze s obzirom na dva Marcijanova odlomka sadržana u Digestama (D.13.7.33. i D.20.1.11.1.) i Paulov tekst D.20.2.8., budući da su navedeni tekstovi temeljni i jedini rimski pravni izvori koji izričito tematiziraju ovaj institut. Raščlambom Marcijanovih odlomaka D.13.7.33. i D.20.1.11.1., kao i relevantnih naglasaka pravne doktrine, ističu se osnovna obilježja antihreze te se iznose teorije o pravnoj prirodi toga instituta koje navode na zaključak da antihreza i pactum antichreticum nisu sinonimi, kao što se to najčešće predmnijeva, već dva različita pravna instituta, bitno različitih funkcija, a posljedično i s drukčijim sustavom pravne zaštite. Segment rada usmjeren na analizu Paulova teksta D.20.2.8., podastire osnovne značajke prešutne antihreze (antichresis tacita) u korelaciji s poimanjem sporazumne antihreze.

Hrvatski Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima člankom 329., stavkom 1., zabranjuje hipotekarnom vjerovniku posjedovanje i upotrebljavanje nekretnine koja je predmet hipoteke, uključujući i ubiranje plodova ili drugih koristi, propisujući stavkom 2. istoga članka kako je ništetna odredba kojom bi se ugovorilo suprotno. Ovom odredbom hrvatski zakonodavac zabranio je pactum antichreticum, dok antihrezu kao samostalni ugovor hrvatsko zakonodavstvo uopće ne poznaje. Cilj je ovoga rada ispitati potencijalne prednosti reguliranja instituta antihreze i/ili pactum antichreticum u hrvatskom pravu de lege ferenda. U tu svrhu u prvome dijelu rada pruža se funkcionalno sažeta povijesno pravna analiza ovih instituta koja propedeutički služi komparativnoj analizi u suvremenom poredbenom pravu, koja je provedena u drugome dijelu rada. Time se u konačnici dolazi do spoznaja o potencijalnim dobrobitima i prednostima korištenja ovih instituta u praksi.

Analizom odredbi Lastovskog statuta (1310. godina) u radu se podastiru pojedine značajke ugovornih obveza, posebice s obzirom na statuirane detalje (prepoznate/potvrđene recentnijim uredbama) koji postaju pokazateljima konkretnih onovremenih naglasaka gospodarskih i životnih prioriteta Lastova. Elementi raščlambe odnose se na restrikcije pravnog prometa (status ugovaratelja, ograničenja i zabrane trgovanja sa strancima, osobitosti trgovanja određenom robom, maksimiranje cijena…), kao i na pojedina pravna rješenja odstupanja od načela konsenzualnosti – javno oglašavanje prodaje, status notarske isprave, upis u komunalnu kancelarijsku knjigu, odnosno sklapanje ugovora „per aptago“. Rad notira statutarnu stilizaciju definiranja pretpostavki valjanosti ugovora koja uključuje i kaznenopravne elemente, budući da posljedicu ništetnosti može pratiti i sankcioniranje nepoštovanja statuiranog načina sklapanja određenih (obvezno)pravnih poslova, upućuje na pojedine odrednice u problematici zaštite prava ovlaštenika na otkup (odnosno prvokup) putem u interesu otočana osmišljenih rokova javne objave, dotiče pitanje javnog nadmetanja kao i režim nevaljanosti potajne i/ili prikrivene prodaje kao dodatnog ograničenja raspolaganja/otuđivanja nekretnina.