Ist Island is one of the small inhabited Croatian islands (9.65 km 2 ) which experienced strong socio-geographic transformation in the second half of the 20 th century. Statistical data about the number of population, different demographic structures, dwellings from different censuses and data about land use in 1900, 1951 and 2003 are analysed in the paper. The comparison of these data helps to reconstruct the processes of deruralization and deagrarisation. It is obvious that today Ist Island is among islands with strong economic regress despite suitable naturalgeographic basis for further development of tourism as the most perspective economic sector. The development of agriculture is limited because of the small share of arable land.Key words: Ist Island, socio-geographic transformation, deruralization, deagrarisation, tourism Otok Ist jedan je od malih naseljenih hrvatskih otoka (9,65 km 2 ) koji je u drugoj polovici 20. stoljeća doživio značajnu socio-geografsku preobrazbu. U radu su analizirani statistički podatci vezani uz kretanje stanovništva, pojedine strukture i korištenje stanova različitih popisnih godina, te podatci o korištenju zemljišta iz 1900., 1951. i 2003. godine čija usporedba omogućuje rekonstrukciju procesa deruralizacije i deagrarizacije. Očito je da danas otok Ist spada među otoke s izrazitim gospodarskim nazadovanjem unatoč povoljnim prirodno-geografskim uvjetima za razvoj turizma kao najperspektivnije gospodarske djelatnosti. Razvoj poljoprivrede ograničen je zbog pomanjkanja obradivih površina.

The paper discusses modern geographic processes on Croatian small inhabited islands. For centuries, Croatian small islands have been continuously inhabited area characterized by different social and economic activities. However, in the last several decades, the islands have experienced a severe depopulation, and on the other hand, the interest for occasional use of that attractive insular space for recreational purposes increased. Consequently, the basic insular functions have changed, which, among other things, contributes to changes of insular landscape and to the changed role of small islands in regional socio-economic systems.

Odjel za geografiju, Sveučilište u Zadru, Zadar acuka@unizd.hr SAŽETAKJedan je od najvažnijih demografskih procesa na hrvatskom otočnom prostoru depopulacija. Ona je posljedica intenzivnog iseljavanja, mahom mladog stanovništva, i negativne prirodne promjene. Mali hrvatski otoci i otoci smješteni podalje od kopna ponajviše su zahvaćeni tim procesom, dok je na pojedinim površinom većim i kopnu bližim ili premoštenim otocima čak zabilježen blagi porast broja stanovnika posljednjih nekoliko popisnih godina. Jedan od otoka koji je niz godina bio izložen intenzivnoj depopulaciji, a u novije vrijeme bilježi blagi porast broja stanovnika jest i otok Brač. U radu se analiziraju demografski pokazatelji koji svjedoče o intenzivnoj depopulaciji koja je zahvatila čitav otok u većem dijelu 20. stoljeća, no posljednjih nekoliko popisnih godina broj stanovnika dijela otočnih naselja u porastu je ili tek u manjem padu. Kako je u pojedinim slučajevima često riječ o fiktivnom porastu uzrokovanom tzv. administrativno doseljenim stanovnicima, istraživanjem provedenim u obliku anketnog ispitivanja nastojalo se istražiti u kojoj je mjeri stanovništvo zadovoljno životom na otoku te kakav je njihov trenutačni stav prema iseljavanju. Prema rezultatima istraživanja, većina ispitanika zadovoljna je uvjetima života na otoku i ne razmišlja o odlasku. Analizom varijance testirano je i nekoliko hipoteza postavljenih na početku istraživanja. Rezultati testiranja pokazali su primjerice da učestalost posjeta Splitu kao najbližemu većem urbanom i regionalnom središtu ne utječe na želju za odlaskom s otoka te da su najčešći razlozi cirkulacije prema Splitu zdravstveni, čime se zdravstvena infrastruktura nameće kao glavni nedostatak živo-ta na otoku.KLJUČNE RIJEČI: iseljavanje, depopulacija, hrvatski otoci, Brač

No abstract

The Italian abbot Alberto Fortis (1741-1803), educated in geology, petrology, mineralogy, and palaeontology by eminent 18thcentury naturalists, performed several extensive explorations in Istria and Dalmatia -provinces of the former Venetian Republic, now the littoral part of Croatia. Notes from some of these journeys, collected in 1774 in the book Viaggio in Dalmazia, encompass observations of almost all aspects of social and physical features of Dalmatian people and land. From a geological point of view, Fortis' remarks generally correspond to recent studies, with some exceptions in palaeontological and petrological issues. His understanding of natural processes, mainly in karstology and hydrology, is mostly surprisingly good. Besides, he addressed critics to previous writers, whose theories, influenced by older authorities, had been taken for granted instead of being re-examined by field explorations. His unjustly neglected work was the first extensive and comprehensive study of this part of Europe, little known in the then scientific community. To cite this article: M.