Uvod: Onkološki bolesnici mogu se ubrojiti u rizičnu skupinu smanjene kvalitete života s obzirom na specifične zdravstvene tegobe, nuspojave liječenja ali i promijenjene životne okolnosti koje sa sobom nosi sama bolest. Mnogi stručnjaci smatraju da se kroz multidisciplinarni pristup liječenju onkoloških bolesnika može poboljšati njihova rezilijencija i kvaliteta života. Cilj: Ispitati povezanost rezilijencije i kvalitete života u onkoloških bolesnika. Ispitanici i metode: Istraživački uzorak predstavljali su onkološki bolesnici koji se liječe na Klinici za onkologiju Sveučilišne kliničke bolnice (SKB) Mostar (N=50). Za prikupljanje podataka korišteni su: sociodemografski upitnik namjenski sačinjen za ovo istraživanje, WHOQOL-BREF upitnik za procjenu kvalitete života i CD-RISC-25 upitnik psihološke rezilijencije. Rezultati: Nađena je pozitivna statistički značajna korelacija između svih domena kvalitete života i rezilijencije. Najsnažnija korelacija pronađena je između domene psihološkog zdravlja i rezilijencije. Ispitanici koji su bili u stadiju IV bolesti imali su najlošiji rezultat na skali tjelesnog zdravlja. Nije bilo statistički značajnih razlika u drugim domenama kvalitete života i rezilijenciji među ispitanicima u odnosu na stadij bolesti. Nije bilo statistički značajnih razlika u rezilijenciji i kvaliteti života među ispitanicima u odnosu na dužinu liječenja. Zaključak: Onkološki bolesnici s višom razinom rezilijencije su imali višu razinu kvalitete života. Ključne riječi: rezilijencija, kvaliteta života, onkološki bolesnici Osoba za razmjenu informacija: