Sportsko pravo je još uvijek mlada grana prava, pravna grana u razvitku, što dodatno usložava rješavanje svakog problema koji se pojavi. Pri tome po naravi stvari i rješavanje problema može postati problem odnosno uzrokovati nove probleme. Po mišljenju autora upravo to je slučaj sa borbom protiv dopinga. Doping jest problem koji je prepoznat i protiv kojeg se svjetski sport na svim razinama i jako organizirano i razmjerno uspješno bori, ali ta borba u mnogo čemu znači odstupanje od standarda koji inače vrijede u pravu. Ambicija autora ovog teksta je da se problem dopinga i borbe protiv dopinga što više osvijetli i s pravnog aspekta i da se, što je više moguće, neki pravni problemi preveniraju, a oni već nastali što bolje i što uspješnije riješe. Vrlo konkretno, posebno su analizirana pitanja minimalne pravne edukacije svih čimbenika (uključujući trenere i sportaše) u sportu, individualizacije sankcije i tereta dokaza (uključujući traženi stupanj izvjesnosti glede odgovornosti sportaša).

Ovaj tekst bavi se raskidom ili izmjenom ugovora radi promijenjenih okolnosti, ali sve u svezi sa sportom s jedne strane, a s druge u svezi s koronavirusom, s globalnom pandemijom koja je odlučno označila početak 21. stoljeća. Glede raskida i uopće promijenjenih okolnosti na primjeru sporta, situacija je prilično loša i postoji insuficijencija kako (posebno onih specijalnih) pravnih normi, tako i prakse, posebno sudske i arbitražne prakse s odlukama na ovu temu. Ovaj tekst ima ambiciju promijeniti sadašnje stanje na bolje, a prosudba je da je COVID-19 dovoljno snažan povod za poboljšanje pravnog okvira na način da isti učinkovito djeluje ne samo glede nastalih situacija, nego i preventivno, što je posebna kvaliteta dobrog pravnog okvira.

Although there is nothing (objectively) wrong in accession working on Croatian Civil Code, on it is (still) not working and there is real danger that Croatia becomes (unique) example of the EU member state, with tradition belonging in Continental European legal circle much more before that membership, but without its own Civil Code. The biggest advantage is huge authority that Civil Codes have, and because of which authority (although formally there are no obstacles to do differently) simply are out of question frequent changes which are, unfortunately, characteristic to Croatian law and because of that are threat for legal security and rule of law. In the other side, common excuses such as lack of money and/or staff here do not exist at all, are not legally relevant at all.

U ovom tekstu autori su pokušali pokazati i dokazati kako su antinomije i pravne praznine u pravu velika boljka, veliki i još uvijek neriješeni problem hrvatskog pozitivnog prava. Unatoč tome, ti problemi nikako se ne prepoznaju kao nekakav veliki problem, a o tome svjedoče i razmjerno rijetki stručni, a još više znanstveni tekstovi. Naravno, ni autori ne tvrde da su to najveći i/ili najakutniji hrvatski pravni problemi, ali po svemu zaslužuju da se netko njima započne sustavno baviti. Nakon izlaganja o načinu rješavanja antinomija i pravnih praznina uopće, autori su ponudili i dva konkretna primjera, smatrajući da njima dokazuju svoje teze. Oba primjera imaju veze sa sportskim pravom, jedan u poveznici sa Zakonom o vlasništvu, a drugi sa Zakonom o obveznim odnosima, kao s dva ključna zakona hrvatskog građanskog prava.

Povzetek Monografija je posvečena izbranim vprašanjem medicinskega prava, ki se navezujejo z večih vidikov na pacientove pravice, dolžnosti in odgovornosti. Pacient namreč danes ni več pasivni akter, temveč se je spremenil v aktivnega akterja, ko se sprejemajo odločitve glede njegove zdravja in celo življenja. Ker pa sta pravo in medicina zelo dinamični področji, je bilo razumevanje pacientovih pravic v zadnjih letih deležno naglega razvoja in s tem povezanimi spremembami zakonodaje v Sloveniji in na Hrvaškem, kakor tudi na EU in mednarodni ravni. Obogatila se je tudi sodna praksa, ki ima prav tako ključen pomen na področju razvijanja in sodobnega pristopanja k problematika razumevanja pacientovih pravic, Monografija podaja širok pristop k obravnavi sedanjih pravnih vprašanj tega področja (npr. varstvo podatkov, pravica do zasebnosti, kazenska odgovornost, soodgovornost pacienta ....), kakor tudi vprašanj, ki jih medicina, pravo in nenazadnje (bio)etika odpirata glede pacientovih pravic, dolžnosti in odgovornosti na eni strani, kakor tudi glede pristojnosti, kompetenc in odgovornosti zdravstvenih delavcev, zdravstvenih organizacij in zdravstvenih sistemov na drugi strani.