Sportsko pravo je još uvijek mlada grana prava, pravna grana u razvitku, što dodatno usložava rješavanje svakog problema koji se pojavi. Pri tome po naravi stvari i rješavanje problema može postati problem odnosno uzrokovati nove probleme. Po mišljenju autora upravo to je slučaj sa borbom protiv dopinga. Doping jest problem koji je prepoznat i protiv kojeg se svjetski sport na svim razinama i jako organizirano i razmjerno uspješno bori, ali ta borba u mnogo čemu znači odstupanje od standarda koji inače vrijede u pravu. Ambicija autora ovog teksta je da se problem dopinga i borbe protiv dopinga što više osvijetli i s pravnog aspekta i da se, što je više moguće, neki pravni problemi preveniraju, a oni već nastali što bolje i što uspješnije riješe. Vrlo konkretno, posebno su analizirana pitanja minimalne pravne edukacije svih čimbenika (uključujući trenere i sportaše) u sportu, individualizacije sankcije i tereta dokaza (uključujući traženi stupanj izvjesnosti glede odgovornosti sportaša).

No abstract

Dr.sc. Blanka Kačer, docentica Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu o SLUčAJU MARIJE ŠARAPoVE (u svezi hrvatskog pravnog okvira odštetne odgovornosti) UDK: 347 Primljeno: 20. 01. 2018. Pregledni rad U tekstu se pokušava pronaći prav(n)o rješenje jednog načelnog problema, ali uz analizu na konkretnom primjeru. U sučeljavanju dva neupitna, ali međusobno dijelom isključiva prava -s jedne strane pravo svih izraziti mišljenje nejavno i/ili javno (a to mišljenje ne mora ni u kojem slučaju biti pozitivno), s druge strane pravo svake osobe biti slobodna od bilo kakvih uvreda, kako javnih tako i nejavnih, što uključuje i iznošenje vlastitog stava koji vrijeđa drugoga potrebno je utvrditi granicu protupravnosti, o čemu ovisi koje pravo ima prednost. U konkretnom događanju je niz poznatih tenisačica javno protestirao (i tako radio pritisak na organizatore turnira) protiv davanja pozivnica za turnire igračici koja je upravo "odslužila" svoju kaznu u trajanju od 15 mjeseci nenastupanja na turnirima, koja kazna je posljedica toga što je zatečena u kontroli nje kao sportašice i je li ona ili nije uzimala neki od preparata s liste zabranjenih. Nakon temeljite analize zaključeno je da je umjereno iskazivanje vlastitog mišljenja samo korištenje vlastitog prava na izražavanje svojeg mišljenja kojim se ne vrijeđa tuđa čast, niti ugrožava i oštećuje tuđe pravo osobnosti. Međutim, ako se pri tome pretjeruje onda je prijeđena granica -crta koja dijeli protupravna ponašanja od onih sukladnih pravu. U ovom drugom slučaju, ako su ispunjeni i ostali zakonski uvjeti, postoji građanskopravna odštetna odgovornost. U prvom slučaju, zato što je potrebno kumulativno ispunjenje svih uvjeta, ne postoji građanskopravna odštetna odgovornost.

Although there is nothing (objectively) wrong in accession working on Croatian Civil Code, on it is (still) not working and there is real danger that Croatia becomes (unique) example of the EU member state, with tradition belonging in Continental European legal circle much more before that membership, but without its own Civil Code. The biggest advantage is huge authority that Civil Codes have, and because of which authority (although formally there are no obstacles to do differently) simply are out of question frequent changes which are, unfortunately, characteristic to Croatian law and because of that are threat for legal security and rule of law. In the other side, common excuses such as lack of money and/or staff here do not exist at all, are not legally relevant at all.

This article is dedicated to community health nursing which today constitutes the indispensable cornerstone of Slovenian and Croatian primary health-care. Authors also stress that community health nursing is recognized of crucial importance for public health and various vulnerable groups (e.g., children, elderly, …) in many other European as well as non-European states. In Chapter 2, the authors represent basic historical milestones in both countries, Slovenia and Croatia, which have common historical roots. In Chapters 3 and 4, the central part of the article, authors analyze the current legal regulation related to community health nursing and thereby give special attention to differences in both national legal regulations. The major difference is given in concessions. Namely in Slovenia, community health nursing can be performed also based on a granted concession, but not in Croatia. In Chapter 5, some legal views on the role of community health nursing in local communities are emphasized (e.g., domestic violence). The last chapter is dedicated to the summarization of the authors’ conclusions, in which they especially stress that the community health nursing in both countries today represents an important key factor for ensuring the constitutional right to health-care.