Reklame su jedan od najraširenijih oblika medijskih i kulturnih proizvoda, kojima smo svjesno ili nesvjesno izloženi svakodnevno. Moderna oglašivačka industrija postala je središnja institucija tržišno-industrijske ekonomije na koju se godišnje potroši više stotina milijardi dolara. Stručnjaci za medije slažu se da je učinak oglašavanja na stavove, ponašanje i emocije vrlo snažan, osobito kada se radi o djeci i mladima. Trend je da reklame rijetko prikazuju prednosti proizvoda čiju prodaju pokušavaju potaknuti, a sve više nameću određene životne stilove koje mladi usvajaju kao dio njihovih identiteta i obrazaca ponašanja. To se prvenstveno odnosi na rodne stereotipe i nerealne prikaze ženskih i muških tijela kao glavnih komponenti oglašavanja. Posebno je važno pitanje posljedica česte izloženosti rodnim stereotipima u oglašavanju na psihosocijalnoj i socijalnoj razini. Kako bi se smanjili negativni učinci reklama, potrebno je djelovati na više razina. Društvena razina uključuje provođenje odgovorne medijske politike i definiranje etičkih standarda u oglašavanju. Na individualnoj razini, roditelji i nastavnici trebaju preuzeti odgovornost za razvijanje medijske pismenosti djece i mladih.

Kako bi pomogao sebi ili drugome i poboljšao kvalitetu života, čovjek se koristi raznim tehnikama i sredstvima. U ovom članku polazi se od pretpostavke da su priče i vizualne metafore ljekovita sredstva za dušu ukoliko su iskrene, poticajne, utješne, nadahnjujuće, te na taj način mogu pomoći čovjeku u prevladavanju raznih psihičkih i egzistencijalnih tegoba. Posebni se naglasak stavlja na ljekovitost filmskih priča i filmoterapiju koja se sve češće koristi kao pomoćna tehnika u raznim psihoterapijskim pravcima, a nastavak je prakse biblioterapije koja se koristi i unutar logoterapije. Ta grana psihoterapije, koju je utemeljio Viktor Frankl, pokušava dati odgovor na pitanje egzistencijalne praznine koja sve češće tišti suvremenog čovjeka, a koja nastaje zbog nemogućnosti otkrivanja smisla. U članku se pokušava odgovoriti na pitanje kako filmske priče, koje se i same često vrte oko egzistencijalnih pitanja smisla (tko sam, odakle dolazim i kamo idem), mogu biti ljekovite ljudima koji se bore s pitanjem osmišljavanja vlastitog života te problemima patnje, slobode i odgovornosti, te koje filmove preporučiti klijentima u logoterapijskoj praksi (ali i ostalim psihoterapijskim pravcima).

In times of increasing individualism when many traditional socialization institutions lose their primary role and influence, television series characters have become new role models that people can identify with. Modern television production is inclined to portray protagonists as antiheroes because viewers are more engaged and intrigued by them compared to the traditional protagonists. Series often break the so-called "fourth wall" in a way of transcending boundaries between virtual and real life, talking directly to the viewers, thus creating parasocial interaction. According to the transportation theory of persuasion, the greater the emotional bond with the characters, the higher the possibility for the viewers to "transport" within the narrative. This phenomenon can be particularly noticed in the political drama House of Cards, where the Machiavellian politician Frank Underwood persuades both characters in the story and the viewers in order to achieve some of his personal goals. The aim of this paper is to highlight the methods of persuasion and manipulation used by the protagonist in order to recognize how he wants to persuade us and recognize what his underlying goals are.

No abstract

No abstract