No abstract

No abstract

The purpose of this investigation was to explore whether specific contextual (perception of family relationships) and personal (coping strategies) factors are more likely to be associated with anxiety or depression. The research was conducted on a sample of 331 children and adolescents ranging in age from 10 to 16 years who completed measures of the anxiety symptoms, depressive symptoms, coping strategies, and family interactions. Data were analysed according to gender differences. Among family variables, perceived father rejection was found to be best predictor of anxiety, and father and mother rejection, together with family satisfaction, was best predictor for the depression. Avoidance is a coping strategy that best predicts anxiety, and expressing feelings is a significant predictor of depression. This research strongly indicates that problems in family interactions are more associated and better predictors of depression than anxiety. Results support the argument that the two disorders are distinct and that they are characterized by unique coping and family profiles. Knowledge that anxiety and depression could be distinguished on the basis of family and coping variables may facilitate clinical assessment and treatment planning.

Sveučilište u Zadru Odjel za psihologiju SAŽETAKAdolescencija predstavlja razdoblje povećanog rizika za pojavu emocionalnih i ponašajnih problema zbog intenzivnih promjena u nizu aspekata tjelesnog i psihosocijalnog funkcioniranja. Kao polazište istraživa-nja prikazanog u ovom radu korišten je Achenbachov multivarijatni statistički pristup kojim se istražuje zastupljenost različitih problema u adolescentnoj dobi. Specifičan cilj rada je bio ispitati zastupljenost različitih sindroma kod mlađih adolescenata: anksioznosti/depresivnosti, povlačenja, tjelesnih poteškoća, agresivnosti, kršenja pravila, socijalnih problema, problema mišljenja i pažnje kao i zastupljenost zasebnih skupina internaliziranih i eksternaliziranih problema. Razmatrale su se i rodne razlike u zastupljenosti pojedinih problema te odnosi između internaliziranih i eksternaliziranih problema. Ujedno su dobiveni rezultati uspoređeni s normama postavljenim na uzorku djece i mladih u Republici Hrvatskoj u istraživanju Rudan i sur. (2005. U istraživanju je sudjelovalo 937 učenika sedmih i osmih razreda osnovnih škola grada Zadra (476 adolescentica i 461 adolescenata) prosječne dobi 13 godina. Zastupljenost različitih problema ispitana je Skalom samoprocjene ponašanja mladih (YSR − Youth Self-Report, Achenbach i Rescorla, 2001.). Dobiveni rezultati na cijelom uzorku ukazuju da adolescenti iskazuju nešto više procjene zastupljenosti skupine internaliziranih problema nego skupine eksternaliziranih problema. Analizom rodnih razlika dobiveni rezultati ukazuju da su procjene zastupljenosti skupine internaliziranih problema više kod adolescentica u odnosu na adolescente. Dobiveni rezultati ukazuju na razlike u zastupljenosti simptoma anksioznosti/depresivnosti i tjelesnih poteškoća (koje su više zastupljene kod adolescentica) te kršenja pravila − delinkvencije (koje je više zastupljeno kod adolescenata). Nadalje, utvrđeni su značajni pozitivni odnosi između internaliziranih i eksternaliziranih problema. Na osnovi usporedbe s postavljenim normama u prijašnjim istraživanjima sa adolescentima (Rudan i sur., 2005.), ovo istraživanje ukazuje na blago više procjene zastupljenosti različitih problema kod adolescenata. UVODZbog intenzivnih promjena u tjelesnom, kognitivnom, emocionalnom i socijalnom aspektu funkcioniranja period adolescencije ističe se kao vrijeme posebnog rizika za pojavu poteškoća u psihosocijalnoj prilagodbi. Premda mnogi mladi prolaze kroz period adolescencije s malo teškoća, neki se ipak susreću sa značajnim problemima koji mogu nepovoljno utjecati na njihov daljnji psihosocijalni razvoj. S obzirom da je pojavnost problema kod adolescenata vrlo raznolika, razvijeni su i različiti sustavi klasifikacije problema djece i adolescenata poput kategorijalnog i dimenzionalnog pristupa (Mash i Barkley, 2003.). U kategorijalnom pristupu koriste se unaprijed određeni dijagnostički kriteriji za definiranje prisutnosti ili odsutnosti pojedinih poremećaja. Tu spada DSM-5 -Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (Američka psihijatrijska u...