The ESEM investigations revealed the morphogenesis of peltate glandular trichomes, which was divided into five phases. In phase one, new peltate glandular trichomes were initiated; in phase two, they were differentiated; in phase three trichomes grew vigorously; in phase four they were determined; in the fifth and final phase they came to maturity. Volume of glandular trichome during the different phases of morphogenesis varied from 0.25´10 -2 mm 3 in phase 1, to 1.95´10 -2 mm 3 in phase 5. More glandular trichomes are placed on the base of the adaxial side of bracts (average 7 mm -2 ) than on the base of abaxial side (average 5.8 mm -2 ). In this research, positive Spearman's rank order correlations were found between the average number of glandular trichomes and content of a-acids as well as between the average volume of glandular trichomes and content of a-acids.

In western Europe, not so long ago, wheat was frequently grown in a blend (mixture) of two or more cultivars, which was not common in southeast European countries. However, in recent times again growing wheat cultivars in a blend become more acceptable. Why? There are several advantages to this practice. In a blend, we have the possibility to combine different characteristics of two or more cultivars. For instance tolerance to different diseases, lodging tolerance, to combine characters in negative relation (for instance high yield and good grain protein content), and finally nutritive value of wheat, especially when essential minerals are in question. The last one will be the subject of this communication. Seven high protein wheat lines and one registered cultivars are sown in sixteen wheat 1:1 blends, and the effect of blending was studied with an intention to get a higher concentration of essential minerals and better nutritive value of wheat flour.

No abstract

Tijekom 2018. godine na pokušalištu Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima istraživan je utjecaj uzgoja kukuruza (Zea mays L.), soje (Glycine max. L.) i uljane repice (Brassica napus L.) na reakciju (pH u vodi i 1 MKCl-u) i električnu provodljivost (EC) tla. Istraživanja su provedena na hipogleju mineralnom nekarbonatnom ilovaste teksture. U tri su navrata tijekom vegetacije iz golog tla (crni ugar) i neposredno uz korijenov sustav biljaka uzeti prosječni uzorci od 0 do 30 cm i od 30 do 60 cm dubine. Iz njih je u laboratoriju određena pH vrijednost u vodi i 1 MKCl-u te električna provodljivost tla. Utvrđeno je da istraživane kulture zakiseljavaju tlo, a pri tome najveći učinak ima uljana repica. Kod nje su na obje dubine tla zabilježene uglavnom najmanje vrijednosti pH mjerenog u vodi i 1 MKCl-u te najmanje vrijednosti električne provodljivosti tla. Kod zadnjeg uzorkovanja u odnosu na početno stanje na svim su varijantama do 30 cm dubine tla utvrđene veće vrijednosti reakcije tla i uglavnom manje vrijednosti električne provodljivosti, što može biti rezultat pretežno vlažnog razdoblja u odnosu na suho tijekom vegetacije.

Istraživanja su provedena na pokušalištu Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima (N: 46o01l12ll E:16o34l28ll). Istraživani su načini (varijante) obrade tla s manjim i većim brojem zahvata dopunske obrade uz korištenje različitih ratila s jesenskim i proljetnim rokom osnovne obrade. Na pet varijanata obrade tla uzgajani su jari usjevi u plodosmjeni: kukuruz (Zea mays L.) u 2008. godini i soja (Glycine max L.) u 2009. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj različitih načina i rokova obrade na antropogeno zbijanje, kvarenje strukture i opasnost od stvaranja pokorice, kako bi se mogao preporučiti najpovoljniji način i rok obrade tla. Izračunati su sljedeći fizikalni parametri: omjer disperzije (DR), omjer disperzije gline (CDR), indeks flokulacije (CFI), koeficijent pora (e), gustoća pakiranja čestica (Gp), rizik od stvaranja pokorice (R) i parametar stabilnosti strukturnih agregata (St). Najpovoljnije stanje stabilnosti strukture (St), utvrđeno je kod varijante gdje je osnovna obrada i priprema tla sjetvospremačem provedena u proljeće, dok je najnepovoljnije stanje utvrđeno kod varijante s najvećim brojem zahvata obrade (varijanta E). Najveća vrijednost ovog parametra i najmanja opasnost od zbijanja tla i erozije zabilježena je nakon uzgoja soje. Najveće vrijednosti gustoće pakiranja čestica tla (Gp) nakon berbe kukuruza bile su kod varijanata kod kojih je osnovna obrada tla provedena u jesen, a predsjetvena priprema tanjuračom i sjetvo-spremačem (varijante D i E). U obje godine istraživanja utvrđen je najmanji rizik od stvaranja pokorice (R) kod varijante s proljetnim oranjem i pripreme tla sjetvospremačem, a najveća vrijednost ovog parametra i ujedno najpovoljnije stanje bilo je nakon uzgoja soje. Temeljem navedenoga, sa stanovišta održivog gospodarenja tlom, na pseudogleju pjeskovito ilovaste teksture može se preporučiti osnovna obrada tla u proljeće i njegova priprema sjetvo-spremačem.