No abstract

U posljednje vrijeme u Hrvatskoj sve se vise istražuju tla urbanih, industrijskih i vojnih prostora. S obzirom da urbani stanovnici provode znatan dio vremena na tim tlima, njihove značajke postale su iznimno bitne pa ih je nužno poznavati i uvažavati, naročito s aspekta potencijalnog onečišćenja i mogućeg štetnog utjecaja na zdravlje ljudi i životinja. Pri tome se postavlja pitanje njihove klasifikacije, s obzirom da se do nedavno u postojećim klasifikacijskim sustavima Republike Hrvatske takvim tlima nije pridavala značajnija pozornost. Cilj ovog rada je predložiti način razvrstavanja tala u urbanim, industrijskim i vojnim prostorima, uvažavajući pri tome postojeću strukturu klasifikacije tala Hrvatske (Husnjak, 2014.). Za izradu ovoga rada korišteni su postojeći podaci istraživanja tala u urbanim, industrijskim i vojnim prostorima Republike Hrvatske, temeljem čaga su utvrđene značajke tih tala. Sva tla unutar navedenih prostora, predlaže se razvrstati u skupinu prirodnih, antropogenih ili tehnogenih i tehničkih antropogenih tala. Prirodna tla nastala su u skladu s pedogenetskim čimbenicima i procesima, dok su antropogena tla meliorirana prirodna tla isključivo u funkciji poljoprivredne proizvodnje. Ova tla bi trebalo razvrstavati prema spomenutoj klasifikaciji tala Hrvatske. Tehnogena i tehnička antropogena tla su novonastala tla isključivo zbog intenzivne tehnološke i tehničke djelatnosti čovjeka izvan poljoprivrede. Predlaže ih se razvrstati u red terestričkih tala, odnosno u razred tehnogenih ili u razred tehničkih tala. U razred tehnogenih tala, pripadaju uz tla deponija i tla flotacijskih materijala, jos dva nova tipa tla: tlo industrijskog kompleksa i tlo vojnog kompleksa. Spomenuta tla nerijetko cine tzv. ,,Brownfield" zemljišta. U razred tehnickih tala predlaze se uvrstiti pet novih tipova tala: tlo parka, tlo igrališta, tlo zona za rekreaciju, tlo stambenog okoliša i tlo prometnog okoliša. Za navedene tipove tala daju se detaljni i jasni kriteriji za njihovu podjelu na nize pedosistematske jedinice.

The experiment was set up in the forest ecosystem with diverse vegetation zones in the area of Istria and the Croatian Littoral. Research included the following systematic soil units: lithic leptosols, rendzic leptosols, rendzic leptosols -eroded, mollic leptosols, chromic cambisol and chromic luvisols. The average quantity of the forest litter in the studied systematic soil units reaches 13.36 t/ha (Tables 1−3). The "wealth" of organic matter in the studied soil units can be presented with the following series: chromic cambisols (CMx) > mollic leptosols (LPm), organogenic, rendzic leptosols (LPk) > lithic leptosols (LPq) > chromic cambisols (CMx) -Terra rossa, chromic luvisols (LVx) > rendzic leptosols (LPk) -eroded. As expected, the lowest value of total nitrogen was found in the lithic leptosols in relation to almost all the other soils, except when compared with chromic cambisol and rendzic leptosols (p < 0.05). The statistically justified higher values of the percentage share of P 2 O 5 in the forest litter were found in chromic luvisols and rendzic leptosols -eroded in relation to the other studied soils. Significantly higher level of copper contamination was inside rendzic leptosols -eroded in relation to the other studied soils. The exception is rendzic leptosols (p < 0.05). A significantly higher zinc content was detected in the lithic leptosols in relation to the other soil units, except for chromic luvisols, while a justifiably higher total lead and cadmium content in the forest litter was observed in chromic luvisols in relation to the other compared soils (p < 0.05).

Istraživanja su provedena na pokušalištu Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima (N: 46o01l12ll E:16o34l28ll). Istraživani su načini (varijante) obrade tla s manjim i većim brojem zahvata dopunske obrade uz korištenje različitih ratila s jesenskim i proljetnim rokom osnovne obrade. Na pet varijanata obrade tla uzgajani su jari usjevi u plodosmjeni: kukuruz (Zea mays L.) u 2008. godini i soja (Glycine max L.) u 2009. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj različitih načina i rokova obrade na antropogeno zbijanje, kvarenje strukture i opasnost od stvaranja pokorice, kako bi se mogao preporučiti najpovoljniji način i rok obrade tla. Izračunati su sljedeći fizikalni parametri: omjer disperzije (DR), omjer disperzije gline (CDR), indeks flokulacije (CFI), koeficijent pora (e), gustoća pakiranja čestica (Gp), rizik od stvaranja pokorice (R) i parametar stabilnosti strukturnih agregata (St). Najpovoljnije stanje stabilnosti strukture (St), utvrđeno je kod varijante gdje je osnovna obrada i priprema tla sjetvospremačem provedena u proljeće, dok je najnepovoljnije stanje utvrđeno kod varijante s najvećim brojem zahvata obrade (varijanta E). Najveća vrijednost ovog parametra i najmanja opasnost od zbijanja tla i erozije zabilježena je nakon uzgoja soje. Najveće vrijednosti gustoće pakiranja čestica tla (Gp) nakon berbe kukuruza bile su kod varijanata kod kojih je osnovna obrada tla provedena u jesen, a predsjetvena priprema tanjuračom i sjetvo-spremačem (varijante D i E). U obje godine istraživanja utvrđen je najmanji rizik od stvaranja pokorice (R) kod varijante s proljetnim oranjem i pripreme tla sjetvospremačem, a najveća vrijednost ovog parametra i ujedno najpovoljnije stanje bilo je nakon uzgoja soje. Temeljem navedenoga, sa stanovišta održivog gospodarenja tlom, na pseudogleju pjeskovito ilovaste teksture može se preporučiti osnovna obrada tla u proljeće i njegova priprema sjetvo-spremačem.

Spoljar A., Kisic I., Peremin Volf, T., Kamenjak D., Kaucic D.: Influence of climate change on soil water regime in Koprivnica-Krizevci County. Ekológia (Bratislava), Vol. 33, No. 2, p. 178-187, 2014.The influence of climate change on soil water regime was investigated in the area of Koprivnica- -Krizevci County (Republic of Croatia). Water balance calculations were done for three climatic stations using Thornthwaite and Palmer water balance methods. In the 18-year period (from 1991 to 2008), compared with the previously observed 30-year period (from 1961 to 1990), the increase in average mean annual temperature was 1°C. Regarding the global warming, there was an increase in plant water potential during the investigated period. Compared with the previous period and according to Thornthwaite and Palmer methods, there was an increase in water deficit. Negative linear trend in precipitation was detected for all climate stations in the investigated area (p > 0.05) as well as positive linear trend in mean annual temperature (p < 0.05). The calculation of linear trend in water deficit in soil, according to Thornthwaite method, shows that by the year 2020 there could be an increase in water deficit by an average of 13 mm (p > 0.05), whereas according to the Palmer method there could be an increase by an average of 9 mm (p < 0.05 only for the climate station in Krizevci).