<p><strong>Aim<br /></strong> To examine the relationship of protective factors (self-esteem, optimism, proactive coping), and a measure of psychological resistance in women diagnosed with breast cancer, and the contribution of protective factors in explaining the criterion of posttraumatic growth. <br /><strong>Methods</strong> <br />The study included 100 women diagnosed with breast cancer. To examine optimism the Scale of Dispositional Optimism and Pessimism, the Scale of Self-esteem for self-esteem and the Scale of Proactive Coping for proactive coping were used. The posttraumatic growth measured five factors: relating to others, new possibilities, personal strength, spiritual changes, appreciation of life. <br /><strong>Results<br /></strong> Self-esteem, optimism and proactive coping were associated with posttraumatic growth and its factors: new possibilities, personal strength, appreciation of life. Optimism and proactive coping positively corelated also with relating to others. Final model of posttraumatic growth in all three steps (self-esteem, optimism, proactive coping) explained 20.4% variability of the posttraumatic growth total score. <br /><strong>Conclusion<br /></strong> Posttraumatic growth does not mean a decrease in trauma, but leads to a change in the perception and view of life. It refers to more favourable management and use of its own resources, relying on its own strengths and capabilities, identifying new opportunities and connecting with others.</p>

Aim of this paper was to examine the contribution of football experience and the self-assessment of tactical/technical skills and social competencies on the perceived self-efficacy in junior and senior football players. A total of 164 football players from Bosnia & Herzegovina have taken part in the research, 79 of which were professional senior players and 85 were professional U18 (junior) players. Three measuring instruments were used in the research: A questionnaire on general information, a self-assessment scale of self-efficacy for football players and a scale for estimating tactical/ technical and social competencies in football was used to gather data. Based on the results and the conducted analyses, it is indicative that the model that encompasses the length of football experience and a self-assessment of tactical/technical and social competencies in senior football players contributed around 8.5% to the total explanation of perceived self-efficacy. In senior players, the length of experience has a greater significance in perceived self-efficacy compared to the perceived success in performing football elements. The set model doesn’t have an equal contribution in junior players, where the model entirely contributed with 14.3% of the explanation of perceived self-efficacy, and the perceived success of performing football elements also has a statistically significant contribution. So, the model which encompasses football experience and the perceived success in performing football elements (tactical/technical and social competencies in football) is not equally predictive in junior and senior players.

No abstract

Cilj je ovog istraživanja ispitati doprinos varijabli obiteljskog i varijabli vršnjačkog konteksta u objašnjenju samopoštovanja tijekom rane, srednje i kasne adolescencije. U istraživanju je sudjelovalo 344 osnovnoškolaca, 370 srednjoškolaca te 357 studenata. Prosječna dob sudionika u skupini mlađih adolescenata iznosi M = 12.6 (SD = 0.63), u skupini srednjih adolescenata M = 16.5 (SD = 0.57), a u skupini starijih adolescenata M = 20.6 (SD = 1.17). Primijenjeni su sljedeći instrumenti: Upitnik općih podataka, Upitnik roditeljskog prihvaćanja-odbacivanja, Skala obiteljske prilagodljivosti i kohezivnosti, Upitnik kvalitete prijateljstva, Upitnik privrženosti vršnjacima – revidirana verzija i Rosenbergova skala za mjerenje samopoštovanja. Rezultati provedenih hijerarhijskih regresijskih analiza upućuju na to da set prediktorskih varijabli objašnjava 38% ukupne varijance samopoštovanja kod mlađih, 21% ukupne varijance samopoštovanja kod srednjih i 27% ukupne varijance samopoštovanja kod starijih adolescenata. Kada su u pitanju obiteljske varijable, u skupini mlađih i srednjih adolescenata značajni su prediktori samopoštovanja varijable roditeljsko prihvaćanje-odbacivanje od strane majke i obiteljska prilagodljivost i kohezivnost, a kod starijih adolescenata varijable roditeljsko prihvaćanje-odbacivanje od strane majke i oca. Od varijabli vršnjačkog konteksta kao značajan prediktor samopoštovanja u sve tri skupine adolescenata izdvojila se kvaliteta privrženosti vršnjacima. Dobiveni rezultati upućuju na to da je pri razmatranju obiteljskih i vršnjačkih odrednica samopoštovanja kod adolescenata nužno uzeti u obzir različite oblike obiteljskih i vršnjačkih interakcija, ali i uvažavati razvojne specifičnosti pojedinih razdoblja adolescencije.

Prema hipotezi zamišljenog kontakta dovoljna je samo vizualizacija socijalnog kontakta pozitivnog tona prema vanjskoj grupi kako bi došlo do promjene u negativnim stavovima. U ovom je istraživanju ispitivana uloga kapaciteta radnog pamćenja u zamišljenom kontaktu. Provedene su dvije studije. U prvoj je, kvazieksperimentalnoj studiji, pokazano da osobe koje imaju manji kapacitet radnog pamćenja imaju negativnije opise zamišljenog kontakta i negativnije stavove prema vanjskoj grupi u odnosu na osobe većeg kapaciteta radnog pamćenja. Druga, eksperimentalna studija, proširila je nalaze prve studije te je pokazano da su osobe koje su neposredno pred zamišljanje kontakta s članom vanjske grupe imale dodatno opterećenje radnog pamćenja posljedično imale negativnije opise zamišljenog kontakta i negativnije stavove prema članovima vanjske grupe nego skupina ispitanika koja nije imala dodatno opterećenje radnog pamćenja. Medijacijska analiza potvrdila je hipotezu da je (ne)mogućnost održavanja pozitivnog tona zamišljene interakcije mehanizam koji uvjetuje uspješnost zamišljenog kontakta na smanjenje negativnih stavova. Nalazi obiju studija upućuju na to da je kapacitet radnog pamćenja jedan od faktora koji uvjetuje uspješnost intervencije zamišljenim kontaktom. Dobiveni rezultati otvaraju nova pitanja o efikasnosti zamišljenog kontakta u promjenama stava.