"PR stunt" or „Publicity Stunt“ is a carefully planned event with the aim of drawing public attention to the organizers of the stunt or to another goal of the stunt organization. The reasons for considering the use of a promotional stunt have a great potential for a return to investment and the "earnings" from unpaid advertisements in the media which spontaneously reported that something interesting had happened. Apart from the media themselves, the general public also significantly contributes to the spread of publicity through stunts, so that today practically everyone can record the interesting thing they come across via their smartphone and share it on the Internet. Higher education, but also general education, has transformed from a traditional centuries-old approach where the focus was on teachers and institutions to a modern mass approach where the focus is on students and studying occurs through partnership and cooperation within the learning process. The emergence of mass higher education in almost all countries of the world now implies public criticism of factors such as: the quality of lifelong learning services, the success of examinations, the management of the institution, the form of funding and the student standard. Massification is accompanied by the expansion and diversification of higher education, and the result of the latter is the emergence of competition among individual higher education institutions. Therefore, the importance of effectively conveying the message of a higher education institution to a (potential) student or his sponsor of education therefore becomes the subject of professional marketing communication. The paper provides an overview of PR Stunts in Croatia and the world and proposes thematic guidelines for their organization.

Rad se bavi razvojem publike u kulturi, procesom koji je jedan od prioriteta održivosti kulturne politike u čitavoj Europi te obuhvaća teorijsku podlogu za ovo relativno novo područje menadžmenta u kulturi, kao i praktične primjere programa razvoja publike u Hrvatskoj. Istraživački se dio sastoji od tri metode; istraživačkoga upitnika, strukturiranoga intervjua i prikaza studije slučaja kojima se nastoji testirati hipoteza rada kako su kulturne manifestacije, koje su razvile vlastitu strategiju razvoja publike, uspješnije u privlačenju posjetitelja i poticanju njihove aktivne participacije. U posljednjih se nekoliko godina sve više ustanova u kulturi i organizacija u Hrvatskoj i Europi bavi temom razvoja publike nastojeći korisnika kulturnoga sadržaja transformirati u sudionika. Razvoj publike se kao prioritet našao u mnogim strategijama u kulturi poput Strateškoga plana Ministarstva kulture RH (2019. – 2021.), Programa Kreativna Europa (2014. – 2020.), Istarske kulturne strategije (2014. – 2020.) i sličnima.

Religijski turizam ima dugu i bogatu povijest kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Kao glavni motivi tradicionalnih vjernika za takvim putovanjem istaknuti su posjećivanje svetih mjesta te sudjelovanje u vjerskim događajima, molitvi i bogoslužju. U ovom radu opisan je značaj religijskog turizma kao specifičnog oblika turizma. Također se prikazuje i njegov razvoj, razlike i sličnosti s vjerskim i duhovnim turizmom. Spominje se i hodočašće kao ključan element religijskog turizma. Mogućnosti za razvoj tog oblika turizma u Hrvatskoj su velike, a usporedbom sa Svetištem Majke Božje Trsatske ukazujese na priliku za kreiranje novih turističkih proizvoda temeljenih na sakralnim obilježjima grada Križevaca. Uz dobru vještinu pričanja priče (storytelling), s podlogom u priči o sv. Marku Križevčaninu, Križevci imaju potencijal postati poznata međunarodna turistička destinacija religijskog turizma. Stoga ovaj rad otvara prostor za buduća istraživanja mogućnosti daljnjeg razvoja religijskog turizma u Hrvatskoj, otvara pitanje nužne i jasnije definicije takve vrste turizma te upućuje na za istraživanje potreba korisnika religijskog turizma kako bi tržište moglo odgovoriti na te potrebe.

Konflikt između učenika kao mogući početak krizne situacije u školi dio je školskog procesa i s njim se redovito susreću nastavnici i stručni suradnici. Međutim, konflikt, iako može izazvati krizu, s druge strane, otvara mogućnosti za uspostavljanje bolje i adekvatnije komunikacije među učenicima i stvara prostor za učenje o nenasilnom komuniciranju, medijaciji kao formi rješavanja sukoba te asertivnom zastupanju svojih stavova i uvjerenja, što dugoročno vodi ka jačanju i poduzetničkih kompetencija. Iako se neki vršnjački konflikti zadržavaju samo na razini učenika i eventualno nastavnika u razredu, kada sukobi eskaliraju redovito se traži pomoć stručnih suradnika u školi poput psihologa ili pedagoga. Kakva je komunikacijska uloga tih profesionalaca u procesu medijacije između učenika, kojim tehnikama se oni služe u svom savjetodavnom radu, primjećuju li pomake ili promjene u ponašanju učenika nakon provedene medijacije, što se u njihovoj praksi pokazuje kao najuspješnija metoda svladavanja i razumijevanja konflikta, dio je ispitivanja ovoga rada kroz dubinske intervjue. S druge strane, rad analizira i percepciju učenika kroz anketni upitnik. Javljaju li se stručnim suradnicima za pomoć, kako rješavaju i upravljaju svojim konfliktima, što im je potrebno da prevladaju sukob, te razvijaju li svoje poduzetničke kompetencije, neka su od problemskih pitanja ovoga rada. U nastojanju da se prepoznaju kapaciteti savjetodavnoga rada i uloge medijacije stručnih suradnika u vršnjačkim sukobima u školi, za istraživačku analizu odabrana je Srednja škola Metković, s ciljem determiniranja uloge pedagoga i psihologa u kriznoj situaciji rješavanja učeničkih konflikata kroz primjer iz prakse. Istraživanje je pokazalo kako stručni suradnici imaju ulogu u procesu rješavanja konflikata između učenika, međutim postoji prostor za poboljšanje u smislu dodatnog uključivanja stručnih suradnika u savjetodavni rad s učenicima te rad u edukaciji učenika o ulozi medijacije u interpersonalnoj komunikaciji i poduzetništvu.

Komunikacija s ciljanom javnosti i promocija proizvoda i usluga proteklih godina transformirala se iz mogućnosti u nužnost, a odnosi se na profitni i neprofitni sektor gospodarstva. Digitalizacija i popularizacija društvenih medija, potreba za publicitetom i dosegom do krajnjih korisnika i potrošača te praćenje konkurencije postaju primarni izazovi strateškog komuniciranja. Isticanje pojedinih elemenata poslovanja na nov i inovativan način omogućava privlačenje pažnje javnosti te postizanje šireg publiciteta. U tome se posebno ističe alat odnosa s javnošću tzv. promidžbena dosjetka, pseudodogađaj ili PR stunt. Novi mediji, a posebno platforme za društveno umrežavanje, ovakvim sadržajima daju veliki doseg, značajnu popularnost, ali možda ono najvažnije – veliki povrat uloženog. Ovakav trend ne zaobilazi ni visoko obrazovanje. Preglednim istraživanjem ustanovljeno je da se elementi pseudodgađaja već koriste u komunikaciji svjetski poznatih visokoobrazovnih sustava, a svi se baziraju na kolektivnim i timskim aktivnostima te zajedničkom stvaranju sadržaja koji se dijeli i postaje dio medijskog izvještavanja. Cilj je ovog rada ispitati percepciju javnosti vezanu uz odabrane pseudodogađaje u hrvatskome privatnom visokom obrazovanju. Istraživanje se temelji na uzorku ciljanih javnosti privatnih visokih učilišta u Hrvatskoj te ispitivanju percepcije sadržaja i poruka pseudodgađaja kojima se promoviraju visoka učilišta. U radu je primijenjen dvostruki metodološki pristup kako bi se ostvario postavljeni cilj. Metodom analize sadržaja ispitan je javno dostupan medijski sadržaj o odabranim privatnim visokim učilištima te su doneseni zaključci o fokusu medijske objave, vrijednosnoj orijentaciji prema pseudodogađaju te prema visokom učilištu. Metodom Q ispitana je percepcija ciljanih javnosti vezano uz promotivne aktivnosti visokog školstva u Hrvatskoj, konkretno odabranih pseudodogađaja na njihovome visokom učilištu. Privatno visoko školstvo u Hrvatskoj karakterizira visoka konkurentnost. S time je povezana i potreba za odabirom odgovarajućih komunikacijskih aktivnosti. Doprinos je ovog rada i u eksplorativnom pristupu fenomenu pseudodogađaja u visokom obrazovanju u Hrvatskoj te detektiranju promotivnih elemenata odabranih visokoobrazovnih institucija.