Uspješan prelazak u iz predškolskog u školski sustav trebao bi svakom djetetu pružiti pozitivne prilike za odgoj i obrazovanje, a to je moguće isključivo ukoliko se vodi računa o osobitostima svakog pojedinog djeteta. Kada govorimo o djeci s teškoćama u razvoju, osim uvjeta za provođenje individualiziranih i specifičnih odgojno-obrazovnih programa temeljenih na osobitostima i potrebama djeteta i profesionalne interdisciplinarne podrške njihovu razvoju, nužno je za ovu djecu individualizirano planirati i kvalitetno realizirati prijelaz iz vrtića u školu. Međutim, analizom dokumenata koji uređuju ovo područje, utvrđuje se da suradnja vrtića i škole nije jasno definirana ni jednim aktualnim propisom. Također, ne postoji ni usuglašenost predškolskog i osnovnoškolskog kurikuluma koja bi predstavljala temelj za pedagoški koordiniran i optimiziran prijelaz. Da bi se izbjegle opasnosti koje sa sobom može donijeti prijelaz iz vrtića u osnovnu školu, potrebna je suradnja svih koji su izravno uključeni, dakle, odgajatelja, učitelja i obitelji. Stoga je nužno predvidjeti i provoditi individualizirane programe prelaska djeteta s teškoćama u razvoju iz vrtića u osnovnu školu, kao mehanizma podrške pri prelasku na sljedeću razinu obrazovanja. Individualizirani programi trebali bi uključivati aktivnosti usmjerene na roditelje, aktivnosti suradnje stručnjaka iz predškolskog i osnovnoškolskog sustava, kao i aktivnosti usmjerene na samo dijete. Samo takvom strukturiranom suradnjom moguće je ostvariti kontinuitet odgoja i obrazovanja u pedagoškoj sredini koja će svakom djetetu i učeniku pružiti stabilnost, osjećaj sigurnosti, kompetentnosti i omogućiti mu razvoj potencijala i poštivanje njegovih osobitosti.