Kratak sadržajUvod. Uspjeh učenika, kao vaspitno-obrazovni fenomen škole, bio je i ostao predmet interesovanja mnogih naučnika čiji su rezultati istraživanja imali teorijski i empirijski karakter. To je predmet i ovog rada čiji je cilj ispitivanje i analiziranje povezanosti socio-demografskih karakteristika učenika i njihovog uspjeha u školi.Metod. U ovom radu koristili smo dvije naučno-istraživačke metode: metod teorijske analize i empirijsko-neeksperimentalni metod. Uzorak istraživanja čini 309 ispitanika (140 dječaka i 169 djevojčica), a u svrhu eksploracije osnovnog problema i cilja istraživanja korišten je anketni upitnik za učenike.Rezultati. Između djevojčica i dječaka postoji značajna razlika u školskom uspjehu (χ 2 =18,51, p=0,000) i djevojčice postižu bolji školski uspjeh od dječaka. Postoji značajna razlika u školskom uspjehu između učenika osnovnih i srednjih škola (χ 2 =13,48, p=0,004). Odličnih i vrlodobrih više je među osnovnoškolcima, dok je među dovoljnim i đacima koji postižu dobar uspjeh više srednjoškolaca. Mjesto stanovanja je značajan izvor razlika u školskom uspjehu (χ 2 =28,28, p=0,000). Najveći broj odličnih i vrlodobrih učenika je iz grada, dok je među dovoljnim i dobrim najviše učenika iz prigradskih naselja i iz sela. Postoji razlika u školskom uspjehu učenika s obzirom na obrazovanje majke (χ 2 =35,93, p=0,000). Bolji školski uspjeh postižu učenici čije majke su završile visoku ili višu školu od onih učenika čije majke su završile srednju i osnovnu školu. Ne postoji značajna razlika u školskom uspjehu učenika s obzirom na obrazovanje oca i odnos porodice prema učenju.Zaključak. Pol, škola koju učenik pohađa, mjesto stanovanja i obrazovanje majke predstavljaju socio-demografske činioce koji su značajno povezani sa školskim uspjehom ispitanih učenika.Ključne riječi: učenici, školski uspjeh, socijalno-demografska obilježja Adresa autora: Olivera Kalajdžić

Kratak sadržajUvod. Postoji veliko interesovanje za ispitivanje stavova prema osobama sa ometenošću. Stavovi odražavaju našu predispoziciju da se prema određenim društvenim grupama ponašamo na stereotipan i predvidljiv način.Metode. Istraživanjem je obuhvaćeno 359 studenata Medicinskog fakulteta u Foči, koji pohađaju dva studijska programa: studijski program Medicina (77,2%) i studijski program Zdravstena njega (22,8 %). Uzorak su činili studenti svih godina studija (Medicina od 1. do 6. godine i Zdravstvena njega od 1. do 4). Stavovi studenata ispitani su O formom Skale za procjenu stavova prema osobama sa ometenošću (Attitude Toward Disabled Person Scale -ATDP, form O). Učestalost kontakta ispitanika sa osobama s ometenošću provjeravana je Skalom za procjenu učestalosti kontakta s osobama s ometenošću (Contact with Disabled Person Scale -CDP). Podaci vezani za pol, starost, godinu studija, studijski program i obuku dobijeni su demografskim upitnikom konstruisanim za ovo istraživanje.Rezultati. Rezultati pokazuju da studenti medicine (3,24 ± 0,55) i zdravstvene njege (3,10 ± 0,64 ) imaju umjereno pozitivne stavove prema osobama s ometenošću. Ni na jednom studijskom programu nije pronađena statistički značajna razlika između godina studija i stavova prema osobama sa ometenošću, (p >0,05), kao ni između pola i stavova (Medicina: t = 0,178, p=0,859, Zdravstvena njega: t = 1,349, p = 0,181). Studenti studijskog programa Medicine (1,69 ± 0,50) i zdravstvene njege (1,68 ± 0,53) imaju nisku učestalost kontakta (nikada ili jednom ili dvaput). Rezultati pokazuju da ne postoji značajna korelacija između stavova i učestalosti kontakta ni kod studenata studijskog programa medicine (r = 0,054, p = 0,374), ni studijskog programa Zdravstvene njege (r = 0,22, p = 0,044).Zaključak. Studenti oba studijska programa u okviru svojih studija ne dobijaju dovoljno informacija o pacijentima sa ometenošću i načinu rada sa njima. U okviru kliničke prakse rijetko se sreću sa pacijentima koji imaju neku vrstu ometenosti, ne posjećuju ustanove za smještaj osoba s ometenošću (domovi, zavodi, dnevni centri), niti dobijaju edukaciju o zdravstvenoj zaštiti tih osoba.Ključne riječi: studenti studijskog programa Medicine, Zdravstvene njege, stavovi, osobe sa ometenošću.