Uvod. Anemija je važan javnozdravstveni problem prepoznat širom svijetabilo da se javlja izolovano ili udružena sa ostalim oblicima malnutricije.U 2016. godini prevalenca anemije u svijetu je kod žena u reproduktivnojdobi iznosila 32,0% odnosno postojala je kod 613 miliona žena starosti 15-49 godina. Cilj rada je bio utvrditi prevalencu anemije kod osoba ženskogpola u reproduktivnoj dobi (>15≤49 godina) u Republici Srpskoj i utvrditipovezanost između prehrambenih navika i prevalence anemije.Metode. Istraživanje je provedeno kao studija presjeka. Uzorak je dizajnirankao dvoetapni stratifikovani slučajni uzorak, sa popisnim krugovimaodabranim u prvoj etapi i domaćinstvima u drugoj etapi. Istraživanjem jeobuhvaćeno 1539 osoba ženskog pola starosti od 15 do 49 godina. Za ispitivanjeosnovnih sociodemografskih karakteristika uzorka i navika u ishraniispitanica korišćeni su za to posebno kreirani upitnici. Za mjerenje koncentracijehemoglobina u krvi korišćen je Photometer, HemoCue Hb 301/SET.Rezultati. Prevalenca anemije kod žena u reproduktivnoj dobi u RepubliciSrpskoj iznosi 11,8% i svrstava Republiku Srpsku u zemlje sa niskomprevalencom. Anemija se statistički značajno češće javlja (p<0,001) u starosnojkategoriji od 36 do 49 godina i na geografskom području Doboja iIstočnog Sarajeva (p=0,002). Analizom navika u ishrani, sa posebnim osvrtomna unos namirnica sa hem i non-hem željezom, dokazano je da osobebez anemije unose statistički značajno više namirnica sa hem željezom(p=0,009). Utvrđena je slaba, ali statistički značajna veza između upotrebesuplemenata željeza i odsustva anemije (r= -0,064, p=0,013).Zaključak. Republika Srpska spada u zemlje sa niskim opterećenjem anemijom,ali je neophodno nastaviti sa aktivnostima usmjerenim na unapređenjeishrane svih kategorija stanovništva, a posebno voditi računa o unosunamirnica sa hem željezom.

No abstract

Abdominalna gojaznost ima primamu ulogu и nastanku metaboličkog sindroma, da doprinosi nastanku inzulinske rezistencije, a inzulinska rezistencija vodi razvoju dijabetesa, hipertenzije i dislipidemije. Cilj rada je bio da se utvrdi učestalost pojedinih elemenata metaboličkog sindroma kod osoba sa abdominalnom gojaznošću, kao i uticaj metaboličkog sindroma na nastanak fatalnih kardiovaskulamih događaja и narednih 10 godina. Ispitanici su uključeni и ispitivanje metodom slučajnog izbora, a na osnovu prisustva abdominalne gojaznosti i metaboličkog sindroma podijeljeni su и grupe. Rezultati su pokazali da je učestalost metaboličkog sindroma kod ispitanika sa abdominalnom gojaznošću veoma visoka (66,96%), a visok rizik za nastanak fatalnih kardiovaskulamih događaja je značajno vise zastupljen kod osoba sa metaboličkim sindromom. Najzastupljeniji elementi metaboličkog sindroma bili su hipertenzija (90,67%), zatim hipertrigliceridinemija (78,67%), dijabetes melitus tip 2 (60%) i snižene vrijednosti HDL holesterola (52%). Tretman metaboličkog sindroma bi trebalo da započne što ranije, prije razvoja kardiovaskulame bolesti.

Sužetak. Fizički rast i razvoj djeteta, kao i čitave populacije, sa epidemiološkog gledišta, može da posluži kao osnovna mjera kvaliteta javnog zdmvstva i ekonomskog standarda. Poznavanje stalnih promjena tjelesne grade и pojedinim periodima razvoja djece i adolescenata olakšava razumijevanje samog rasta, razvoja, kao i nutritivnih potreba djece i omladine. Izvršena su mjerenja tjelesne vising i mase, debljine kožnog nabora. nad musculus triceps brachii i ulvrđene vrijednosti indeksa tjelesne mase и grupi od 89 adolescenata. Poređenjem sa referentnim Ф percentilnim vrijednostima, utvrđeno je da 33,7% adolescenata imapercentilne vrijednosti iznad Hi ispod graničnih vrijednosti za dob i pol, najmanje za jedan od navedenih parametara. Od ukupnog broja dječaka i djevojéica evidentiran je visok rast kod 21% dječaka i 9,4% djevojcica. Od ukupnog broja dječaka 22,9% je gojazno, 7% pothranjeno, dok je kod djevočica od ukupnog broja gojazno 6,4%, a pothranjeno 9,3%.

No abstract