No abstract

Traditionally, a romantic relationship starts with two people going on dates and developing emotional and then physical closeness. However, social developments and social media have begun to change that. Therefore, the main aim of our qualitative study was to outline modern dating scripts and forms of casual sexual relationships among Croatian emerging adults, and to identify the needs they fulfill. We conducted four focus groups with young people aged 18 to 25, of whom some were unemployed, some employed and some were university students. The results suggest that emerging adults in Croatia equally choose the traditional dating script and modern casual relationships, such as open relationship, friendship with benefits, fuck buddy, booty call, and one-night stand. Long-term relationships are seen as a step before marriage or cohabitation, and some young people try to avoid them until their career and other life circumstances are stable enough. In that sense, casual relationships can be satisfying, at least temporarily. However, they can also be confusing because different people seem to define them in different ways and, accordingly, have different expectations. The present study broadens our understanding of romantic relationships in emerging adulthood, and as one of the first Croatian studies on this topic, makes an important contribution to the field of personal relationships. It can serve not only as a reference for future studies but also as a base for developing prevention programmes that strengthen romantic competence and develop communication skills for emerging adults.

Važnost je romantičnih odnosa u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi neupitna. Dok turbulencije na romantičnome planu mogu utjecati na mentalno zdravlje, problemi s potonjim mogu se odraziti na romantičnu kompetentnost adolescenata. Model individualnih razlika predlaže da navedenu povezanost moderiraju individualne karakteristike pojedinca, uključujući relacijske aspekte samopoimanja. Budući da su istraživanja navedenih konstrukata u hrvatskim znanstvenim krugovima još uvijek nedovoljno zastupljena, cilj je ovoga pilot-istraživanja bio ispitati doprinose spola, dobi te relacijskih aspekata samopoimanja u objašnjenju emocionalnoga distresa. Istraživanje je provedeno u proljeće 2021. godine putem online-upitnika. Prigodni su uzorak sačinjavale 194 mlade osobe u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, a prosječna je dob sudionika bila 19 godina. Žene su sačinjavale 78 % uzorka, a 62 % sudionika u trenutku provedbe istraživanja bilo je u romantičnoj vezi. Osim odgovora na demografska pitanja i pitanja o uključenosti u romantične odnose, sudionici su ispunili skraćenu verziju Skale depresivnosti, anksioznosti i stresa te Upitnik za procjenu odnosa. Da bismo testirali postavljene hipoteze, provedena je hijerarhijska regresijska analiza. Rezultati su razmotreni s polazišta teorije sociometra te pokazuju da veća relacijska depresivnost mladih previđa veću izraženost simptoma depresivnosti, anksioznosti i stresa. Pritom uključenost u romantične odnose ima značajnu moderatorsku ulogu pa mladi koji su u vezi imaju izraženije probleme mentalnoga zdravlja kada je njihovo relacijsko samopouzdanje nisko, a relacijska depresivnost izraženija. Dobiveni nalazi pružaju smjernice za buduća istraživanja, ali i sugeriraju mogućnost promocije mentalnoga zdravlja jačanjem interpersonalnih kompetencija u adolescenciji.

Glavni cilj ovog istraživanja bio je ustvrditi učestalost pojave simptoma depresivnosti, anksioznosti i stresa kod adolescenata te identificirati adolescente u suicidalnom riziku uslijed pandemije i potresa u Hrvatskoj. U istraživanju je sudjelovalo 218 učenika prvih i četvrtih razreda jedne zagrebačke gimnazije, a istraživanje je provedeno kako bi se učenicima s izraženim rizikom omogućila podrška stručnjaka. Također, cilj istraživanja predstavljalo je utvrđivanje dobnih i spolnih razlika u navedenim dimenzijama kod sudionika. Glavni nalazi istraživanja pokazuju kako postoji statistički značajna razlika u pojedinim skalama s obzirom na dob učenika, na način da mlađi učenici postižu viši rezultat na dimenzijama anksioznosti i depresivnosti te su podložniji suicidalnom riziku, dok na skali stresa ne postoji statistički značajna razlika. Nadalje, rezultati pokazuju kako postoje spolne razlike u pojedinim skalama, odnosno djevojke češće izvještavaju o visokim razinama stresa i anksioznosti. No, na dimenzijama depresivnosti i suicidalnosti ne postoje značajne razlike. Za buduća istraživanja preporuča se uključivanje većeg broja muških ispitanika kao i proširivanje skale suicidalnog rizika. Podaci dobiveni ovim istraživanjem imaju praktičnu primjenu u radu stručne službe srednjih škola s ciljem jačanja svijesti o važnosti identifikacije učenika s rizikom razvoja nekih poteškoća na području mentalnog zdravlja.