The success of a company depends on the employees, so the challenge for managers is to monitor their needs continuously and find ways to encourage them to work and achieve goals. By using a combination of compatible material and non-material techniques within motivation strategies, managers link long-term company goals and rewarding employees for work and achievements. The aim of this paper is to get insight into the used motivation techniques and strategic approach to motivation in companies in the Federation of BiH (FBiH). The survey was conducted in early 2019 and covered 63 companies. The most commonly used material motivation techniques are salaries, bonuses, and paid leave, and the most commonly used nonmaterial techniques are appropriate working hours, information on work results and the possibility of advancement. Almost half of the managers state that there are established rules for motivating employees in their companies, slightly more than ¼ point out that there is an established plan for motivating employees that is continuously implemented. Only a part of the surveyed companies, have a continuous, systematic way of monitoring employee motivation. Assessing motivation and taking corrective action is most often carried out by top management, two or more times a year. The results indicate that some companies in the FBiH have not yet realized that the human factor is a key factor in achieving better business results. In order for motivation to be truly effective, it must be approached in a planned and continuous manner.

SažetakCilj ovoga rada je ocijeniti ekonomsku opravdanost i financijsku izvodljivost ulaganja u podizanje vinograda na rekultiviranim tlima Hercegovine. Naime, zacrtane ciljeve razvitka vinogradarstva u Federaciji BiH, koja sada ima preko 95% ukupnih površina vinograda, je moguće ostvariti uz pretpostavke da postoje parcele minimalne površine cca 3 ha. Sadašnja situacija, pored velikog broja neobrađenih poljoprivrednih površina, nije povoljna iz razloga velike rascjepkanosti. Parcele od 0,1do 1,0 ha koje su sada neobrađene nisu interesantne za ulaganje. Investitori traže veće površine za podizanje vinograda. Stoga smo u zadnjih pet godina svjedoci podizanja vinograda na rekultiviranim tlima, gdje se uz velike troškove pripreme za samu sadnju vinograda dobivaju nove površine pod višegodišnjim nasadima. Površine koje su "pogodne" za rekultivaciju su ravne šikare i makije na kojima sporadično raste šumska vegetacija hrasta i graba. Takve površine mjestimično imaju cca 50% tla u rekultiviranim tlima. Modelnom kalkulacijom utvrđeni investicijski i proizvodni troškovi i prihodi predstavljaju ulazne parametre za financijski dio analize troškova i koristi. Analiza troškova i koristi pokazuje da je ulaganje u podizanje vinograda na rekultiviranim tlima ekonomski opravdano i financijski izvodljivo, a vrijednosti temeljnih mjerila poslovne uspješnosti pokazuju da je proizvodnja grožđa u punoj rodnosti učinkovita, pod pretpostavkom postizanja očekivanog uroda i uspješne prodaje vina. Model pokazuje neučinkovitost, ako se promatra prodaja vina u rinfuzi, što je još uvijek vrlo čest slučaj u Hercegovini. Model je prihvatljiv samo za proizvođače (vinare) koji imaju već uhodanu prodaju vrhunskih i kvalitetnih vina na domaćem i izvoznim tržištima Ključne riječi: isplativost investicija, ekonomska učinkovitost, model, podizanje vinograda, rekultivirana tla, integrirana proizvodnja, vinogradarstvo.

SažetakPrihod proizvođača mlijeka zavisi od količine proizvedenog, odnosno prodatog, mlijeka i njegove prodajne cijene, uvećane za premiju (ukoliko se takva vrsta podsticaja primjenjuje). Praćenjem poslovnih razultata u proizvodnji mlijeka na 21 farmi u BiH u periodu jul 2010. -jun 2011. godine utvrđeno je da je jedan prosječan proizvođač mlijeka ostvario bruto maržu od 1.031 KM po muznom grlu godišnje pri prosječnoj otkupnoj cijeni mlijeka od 0,577 KM/litar i premiji od 0,118 KM/litar. Otkupna cijena mlijeka i premije su predmet čestih polemika i pregovora između proizvođača mlijeka, prerađivača i države. Analizom osjetljivosti bruto marže na promjenu otkupne cijene i premije za mlijeko utvrđeno je da bi prosječan proizvođač mlijeka u BiH mogao da podnese istovremeno smanjenje otkupne cijene do 40% i smanjenje premije za mlijeko do 80% u kom slučaju bi ostao bez bruto marže iz koje se inače podmiruju preostali (fiksni) troškovi proizvodnje. U slučaju povećanja otkupne cijene mlijeka za 50% bruto marža po muznom grlu bi se udvostručila (1.938 KM/grlu), a u slučaju zadržavanja istog niva otkupne cijene i povećanja premije za mlijeko na 0,24 KM/litar bruto marža bi se povećala za 36%. Pored ovih kombinacija, u radu su utvrđeni i drugi efekti promjene visine bruto marže usljed variranja otkupne cijene mlijeka za 50% od njenog baznog nivoa i variranja premije za mlijeko od 100%. Rezultati analize potvrđuju da je proizvodnja mlijeka u istraživanim uslovima u visokoj mjeri otporna na smanjenje otkupne cijene i premije za mlijeko, a detaljni rezultati različitih kombinacija cijene mlijeka i premije predstavljeni su u radu.Ključne riječi: mlijeko, otkupna cijena, premija, analiza senzitivnosti. UvodCijena mlijeka je često predmet neslaganja i pregovaranja između proizvođača mlijeka, mljekara i relevantnih ministarstava, odnosno vlada. Proizvođači se žale na to

Summary In modern conditions, characterized by the growing importance of foreign